DJEVOJKA JE PALA U NESVIJEST U AUTOBUSU – U BOLNICI JE SAZNALA VIJEST KOJA JU JE POTPUNO SLOMILA
U hitnoj su je odmah odveli na pregled.
Nisam je poznavao, ali nisam imao srca da je ostavim samu. Telefon joj je bio prazan, a nikoga od porodice nije mogla da dobije.
Poslije skoro sat vremena izašao je doktor.
„Ko je došao sa djevojkom?“
„Ja, ali nisam joj rodbina.“
„Dobro je. Došla je svijesti.“
Ušao sam kod nje.
Bila je još blijeda, ali se osjećala bolje.
„Hvala ti što nisi otišao“, rekla je.
„Nema na čemu. Znaš li zašto si se onesvijestila?“
Odmahnula je glavom.
Tada je ušao doktor.
„Imamo rezultate. Krvna slika vam nije najbolja, ali to nije glavni razlog zbog kojeg vam je pozlilo.“
Djevojka se uplašila.
„Šta mi je?“
Doktor je rekao da moraju uraditi još nekoliko pregleda i nalaza prije nego što mogu biti sigurni.
Nakon nekog vremena ponovo se vratio.
„Moram vas nešto pitati. Jeste li znali da ste trudni?“
Djevojka je zanijemila.
„Trudna?! To nije moguće.“
Počela je plakati.
„Moj vjerenik je poginuo prije nekoliko mjeseci.“
Doktor ju je smirio i objasnio da prvo moraju precizno utvrditi trajanje trudnoće.
Nakon pregleda pogledao je nalaze još jednom.
„Ovo je neobično.“
„Šta?“
„Prema nalazu, trudnoća traje duže nego što ste mislili.“
Djevojka je počela računati datume.
A onda je prekrila usta rukama.
„Znači…“
Klimnula je.
„Dijete je njegovo.“
Zaplakala je.
Mislio sam da je to kraj priče.
Ali tada je medicinska sestra donijela njene stvari koje su ostale u vozilu hitne pomoći.
Iz torbe joj je ispala fotografija.
Podigao sam je sa poda.
Na fotografiji je djevojka stajala pored svog pokojnog vjerenika.
Kada sam vidio njegovo lice, zaledio sam se.
Poznavao sam ga.
„Odakle ti ova fotografija?“
„To je moj vjerenik.“
„Kako se zvao?“
Kada je izgovorila ime, više nisam imao nikakvu sumnju.
„Šta je?“ pitala je.
Sjeo sam.
„Rekla si da je poginuo prije nekoliko mjeseci?“
„Da.“
Izvadio sam telefon i pronašao fotografiju snimljenu prije samo dvije nedjelje.
Pokazao sam joj je.
Telefon joj je ispao iz ruke.
Na fotografiji je bio njen „pokojni“ vjerenik.
Živ.
Stajao je pored mog rođenog brata.
Pogledala me potpuno blijeda.
„Gdje je ovo snimljeno?“
A ja sam joj odgovorio:
„U mom dvorištu. Prije dvije nedjelje. I čovjek za kojeg kažeš da je mrtav predstavio nam se pod potpuno drugim imenom.“