…je ne optužujem odmah.
Rekao sam joj da prije bilo kakvog vjenčanja želim samo jednu stvar – DNK test kada se dijete rodi.
Čim sam to izgovorio, potpuno se promijenila.
„Znači ne vjeruješ mi?“
„Znam svoju dijagnozu. Objasni mi kako bih ja mogao biti otac.“
Počela je da plače i tvrdila da doktori ponekad griješe.
Nisam želio da nagađam, pa sam otišao kod ljekara koji me je liječio kao dijete. Nakon pregleda i novih analiza rekao mi je isto što sam znao cijelog života:
„Mogućnost da prirodnim putem dobiješ dijete praktično ne postoji.“
Kada sam joj pokazao nalaze, dugo je ćutala.
„Reci mi istinu“, zamolio sam je.
Tada je priznala.
Tokom jednog od naših raskida bila je sa drugim muškarcem.
„Samo jednom“, rekla je.
„Zašto mi onda govoriš da je dijete moje?“
„Bojala sam se.“
„Čega?“
„On ne želi ništa sa mnom. Ti si jedini čovjek koji me stvarno voli.“
Ta rečenica me boljela više od same prevare.
Shvatio sam da me nije izabrala zato što želi mene, nego zato što sam joj bio sigurna opcija.
„A brak?“
„Želim da se udam za tebe.“
„Tek sada, kada si trudna? Pet godina sam te prosio.“
Nije odgovorila.
Ipak, nisam mogao tek tako da je izbacim iz života. Volio sam je.
Rekao sam joj:
„Ako želiš da budemo zajedno, prvo moramo riješiti istinu. Biološki otac mora znati.“
Nije željela.
Na kraju sam ga sam kontaktirao.
Kada je saznao za trudnoću, ostao je bez riječi.
„Rekla mi je da dijete vjerovatno nije moje.“
Poslije rođenja urađen je test.
On je bio otac.
Tada se dogodilo nešto što nisam očekivao.
Čovjek je želio da bude dio djetetovog života.
Moja djevojka je odjednom počela govoriti da je zbunjena i da ne zna šta želi.
Tada sam konačno shvatio da je vrijeme da ja odlučim šta želim.
Spakovao sam njene stvari.
„Volim te, ali ovo više nije ljubav u kojoj mogu živjeti.“
„Znači ostavljaš me zbog jedne greške?“
„Ne. Ostavljam te zbog pet godina odbijanja, prevare i pokušaja da me ubijediš da sam otac djeteta za koje si znala da vjerovatno nije moje.“
Plakala je, ali prvi put nisam popustio.
Prošla je godina.
Čuo sam da ona i otac djeteta pokušavaju da funkcionišu kao roditelji, ali nisu zajedno.
A ja?
Prvi put poslije pet godina upoznajem nekoga bez moljenja, raskida i vraćanja.
Najčudnije je što sam nekada mislio da ću izgubiti jedinu ženu koju mogu voljeti.
Danas znam:
Najteže nije bilo saznati da dijete nije moje. Najteže je bilo prihvatiti da žena koju sam pet godina pokušavao oženiti nikada nije birala mene dok joj nisam postao najlakši izlaz.