Poruka je glasila:
„Stigao sam. Reci joj da ovaj vikend opet moram ostati zbog posla. Vidimo se sutra na našem mjestu.“
Kao da mi se sve okrenulo u stomaku.
Poruka očigledno nije bila namijenjena mami.
Pogledala sam datum — poslata je prošlog petka, baš kada je tata navodno otišao na službeni put.
Mama je stajala pored mene i pitala:
„Jesi li popravila telefon?“
Nisam imala srca da joj odmah kažem šta sam vidjela.
„Jesam, mama.“
Cijelu noć nisam spavala.
Sutradan sam nazvala tatu.
„Kako je bilo prošlog vikenda na putu?“
„Naporno. Sastanci od jutra do mraka.“
Lagao je bez razmišljanja.
Odlučila sam da sljedeći put provjerim gdje stvarno ide.
Nisam dugo čekala. Već narednog petka rekao je da ponovo mora poslovno putovati.
Sjela sam u auto i krenula za njim.
Umjesto prema autoputu, vozio je na drugi kraj grada i zaustavio se ispred male kuće.
Izašao je i pozvonio.
Vrata je otvorila žena.
Tata ju je zagrlio.
Već sam uzela telefon da ih fotografišem kada sam joj vidjela lice.
Zaledila sam se.
Bila je to mamina rođena sestra.
Moja tetka.
Vratila sam se kući i satima razmišljala kako da kažem mami.
Ali tada me je nazvala tetka.
„Vidjela sam te danas.“
„Kako možete ovo da joj radite?!“
Zaćutala je.
„Nije ono što misliš.“
„Vidjela sam vas svojim očima!“
Tada je rekla:
„Tvoj otac ne dolazi kod mene zbog afere. Dolazi zbog nečega što se dogodilo prije nego što si se ti rodila.“
„Kakve to veze ima s tobom?“
Duboko je udahnula.
„Zato što tvoja majka već više od trideset godina ne zna cijelu istinu o našem braku.“
Zbunila sam se.
„Kakvom vašem braku?!“
Tetka je samo rekla:
„Dođi sutra sama. Pokazaću ti dokument koji će ti objasniti zašto se tvoj otac svih ovih godina vraća kod mene…“