Kada je otvorila kutiju, osmijeh joj je nestao sa lica.
Unutra nije bilo nakita, parfema ni skupog poklona.
Bile su fotografije.
Desetine fotografija nje i muškarca sa kojim me je varala.
Na vrhu sam ostavio malu kovertu.
Otvorila ju je i pročitala:
„Srećna godišnjica. Nadam se da će ti ove uspomene značiti koliko su značile meni kada sam ih prvi put vidio.“
Pogledala me je potpuno blijeda.
„Odakle ti ovo?“
„Nije važno. Važno je da znam.“
Počela je plakati i govoriti da je pogriješila, da se sve dogodilo samo nekoliko puta i da mene voli.
Ali onda je ugledala posljednju fotografiju.
Odjednom je prestala govoriti.
„Čekaj… odakle ti OVA fotografija?“
Na njoj nije bila ona sa ljubavnikom.
Bio je njen ljubavnik sa drugom ženom.
„Izgleda da ni ti nisi bila jedina“, rekao sam.
Sjela je i nekoliko minuta samo gledala fotografiju.
Mislio sam da je priča završena.
Ali onda je zazvonio njen telefon.
Na ekranu se pojavilo njegovo ime.
Pružio sam joj telefon.
„Javi se.“
Uključila je zvučnik.
Muškarac sa druge strane odmah je rekao:
„Jesi li dobila kutiju? Moramo hitno razgovarati prije nego što on sazna ko je žena na posljednjoj fotografiji.“
Pogledala me je.
„Ko je ona?“
Nastala je tišina.
A onda je izgovorio ime.
Kada sam ga čuo, više nisam razmišljao o prevari.
Jer žena sa fotografije bila je osoba koju sam poznavao cijelog života — i tada sam shvatio da je ova priča počela mnogo prije nego što sam otkrio da me djevojka vara…