
Tatin dugogodišnji prijatelj imao je dva sina, a njihov deda je moju sestru i mene čitavog života zadirkivao da ćemo jednog dana postati njegove snajke. Nama je to uvijek bilo smiješno.
Njegovi unuci bili su malo puniji i kao dječaci nam nikada nisu posebno zapadali za oko. Igrali smo se zajedno dok smo bili mali, ali kako smo odrastali, svako je krenuo svojim putem.
Prije nekoliko godina obojica su otišla u inostranstvo. Čula sam da rade i da rijetko dolaze kući, pa sam gotovo potpuno zaboravila na njih.
A onda je prije dva dana jedan od njih došao u naš grad.
Sreli smo se na rođendanu zajedničkog prijatelja. Kada je ušao kroz vrata, nisam ga ni prepoznala. Visok, sređen, nasmijan… gledala sam ga nekoliko sekundi pokušavajući da shvatim odakle mi je poznat.
Prišao mi je i rekao:
„Zar se više ni ne javljaš starim prijateljima?“
Tek kada se nasmijao, prepoznala sam ga.
„Marko?!“, izletjelo mi je.
Smijao se mojoj reakciji. Sjeli smo jedno pored drugog i počeli razgovarati. Očekivala sam da ćemo razmijeniti nekoliko rečenica o starim vremenima, ali razgovor je trajao skoro cijelu noć.
Tada mi je priznao nešto što me potpuno zateklo.
„Znaš li da sam kao klinac bio zaljubljen u tebe?“
Mislila sam da se šali.
„Pa zašto mi nikada nisi rekao?“
Spustio je pogled i odgovorio:
„Zato što sam znao šta ste ti i sestra pričale o nama. Čuo sam jednom kad ste rekle da nikada ne biste bile sa nama.“
Bilo me je strašno sramota. Nisam se čak ni sjećala te rečenice, ali njemu je očigledno ostala urezana u pamćenje.
Kasnije me je odvezao kući. Prije nego što sam izašla iz auta, rekao je da se za nekoliko dana vraća u inostranstvo i pitao da li bih željela da se ponovo vidimo.
Pristala sam.
Sljedećeg dana otišli smo na kafu, pa na večeru. Osjećala sam se kao da razgovaram sa nekim koga poznajem cijelog života, a istovremeno ga tek upoznajem.
Najveće iznenađenje uslijedilo je kada sam sve ispričala ocu.
Samo se nasmijao i rekao:
„Čekaj da ovo čuje njegov deda.“
Istog popodneva telefon je zazvonio. Bio je upravo on. Čim sam se javila, kroz smijeh je rekao:
„Jesam li vam govorio da ćete mi jednog dana doći u familiju?“
Prvi put poslije toliko godina nisam imala šta da mu odgovorim.
Samo sam se nasmijala.
Jer čovjek kojeg kao djevojčica nisam ni primjećivala danas je neko zbog koga jedva čekam da mi zazvoni telefon.