
Udala sam se sa 23 godine. Do tada nisam imala intimne odnose i vjerovala sam da će poslije vjenčanja sve doći prirodno. Voljela sam svog muža i bila sam sigurna da ćemo zajedno naučiti sve što treba.
Međutim, nakon prvih odnosa počela sam osjećati neprijatnost i peckanje. U početku sam ćutala jer sam mislila da je to normalno, posebno zato što mi je sve bilo novo.
Prošlo je nekoliko dana, ali tegobe nisu nestajale. Naprotiv, postajale su sve neprijatnije.
Muž mi je govorio da vjerovatno samo treba vremena da se tijelo navikne. Ipak, odlučila sam da zakažem pregled kod ginekologa.
Doktor me je pregledao i postavio nekoliko pitanja. Zatim je rekao da postoji upala i da treba uraditi dodatne analize kako bi se utvrdio tačan uzrok.
Kada sam dobila rezultate, vratila sam se u ordinaciju.
„Imate infekciju koja se može prenijeti intimnim kontaktom“, rekao mi je doktor. „Ali nemojte odmah donositi zaključke. Potrebno je da se pregleda i vaš suprug.“
Osjetila sam kako mi se stomak steže.
Znala sam da prije braka nisam imala partnera.
Kada sam došla kući, stavila sam nalaze pred muža.
„Moramo razgovarati.“
Čim je pročitao šta piše, lice mu se promijenilo.
Prvo je tvrdio da doktor sigurno griješi. Onda je rekao da je možda nešto imao godinama, a da nije znao.
Ali kada sam ga pitala da li je prije mene imao druge žene, dugo je ćutao.
Na kraju je priznao.
Prije nego što smo se vjenčali imao je nekoliko veza o kojima mi nikada nije govorio. Jedna od njih završila se samo nekoliko mjeseci prije našeg vjenčanja. Nikada se nije testirao jer nije imao nikakve simptome.
Bila sam povrijeđena, ali najviše zato što je godinama predstavljao svoju prošlost potpuno drugačije.
„Zašto mi nisi rekao istinu?“
Spustio je glavu.
„Plašio sam se da ćeš me ostaviti.“
Rekla sam mu da problem nije to što je imao život prije mene. Problem je bio što mi je dozvolio da u brak uđem vjerujući u nešto što nije bilo istina.
Oboje smo se liječili prema uputama doktora i zdravstveni problem je riješen. Ali povjerenje nije moglo da se popravi jednom tabletom.
Mjesecima smo razgovarali o svemu što je skrivao. Trebalo mi je mnogo vremena da odlučim mogu li ponovo da mu vjerujem.
Tada sam naučila važnu stvar: prije braka ljudi često razgovaraju o svadbi, stanu, novcu i djeci, a preskoče razgovore o zdravlju i prošlosti koji mogu biti mnogo važniji.
Danas znam da odlazak doktoru nije bio samo pregled zbog nekoliko dana nelagode. Bio je trenutak kada sam prvi put shvatila koliko je iskrenost važna između dvoje ljudi koji planiraju zajednički život.