Probudila sam se naglo i u prvi mah nisam znala šta se dešava. Osjećala sam kao da me nešto lagano grebucka po nozi. Pomislila sam da je etiketa sa šorca ili neki končić, pa sam pospano spustila ruku da ga sklonim.
Ali tada se ponovo pomjerilo.
Istog trenutka sam se potpuno razbudila. Podigla sam glavu i pogledala prema nogama, ali zbog polumraka nisam mogla jasno da vidim šta je. Ustala sam, upalila svjetlo i ugledala nešto zbog čega sam vrisnula.
Na kauču je sjedio mali, potpuno mokar mačić.
Gledao me je ogromnim očima i tiho mjaukao kao da pokušava da mi objasni kako je dospio tu. Nisam imala pojma odakle se stvorio jer nisam imala mačku, a sva vrata i prozori bili su zatvoreni.
Uzela sam peškir, umotala ga i dala mu malo vode. Tek tada sam primijetila da je jedan prozor u kuhinji ostao malo otvoren. Kasnije sam shvatila da se mače vjerovatno provuklo preko terase i ušlo unutra tražeći hlad i sigurnost.
Objavila sam njegovu fotografiju u lokalnoj grupi, nadajući se da će se javiti vlasnik. Prošla su dva dana, ali niko ga nije tražio.
Za to kratko vrijeme već se ponašao kao da je oduvijek živio kod mene. Pratio me je iz sobe u sobu, spavao pored kauča i svako jutro čekao ispred vrata kupatila.
Trećeg dana sam odustala od traženja novog doma.
Nazvala sam ga Srećko.
Tog vrelog popodneva mislila sam da ću samo malo odspavati uz televizor. Nisam ni slutila da će me iz sna probuditi neko ko će poslije toga postati stalni član mog doma.