Razvela sam se prije nekoliko mjeseci. On me je prevario, zaljubio se u neku „mlađu i ljepšu“ i odlučio da započne novi život. U tom njegovom novom životu za mene, naravno, više nije bilo mjesta.
Podijelili smo stvari bez velike svađe. On je ostao u kući, a ja sam spakovala sve što mi pripada u kutije i kofere. Drugog dana došli su radnici iz selidbe i odnijeli moje stvari.
Trećeg dana vratila sam se posljednji put.
Odlučila sam da bivšem mužu ostavim mali „poklon za srećan početak“.
Sjela sam za veliki sto u trpezariji, upalila svijeće, pustila tihu muziku i otvorila bocu vina. Za večeru sam spremila škampe s kavijarom. Nisam žurila. Željela sam posljednji put mirno da večeram u kući u kojoj sam provela toliko godina.
Kada sam završila, pokupila sam ostatke večere, a onda obišla svaku prostoriju.
Pažljivo sam skinula završne kapice sa karniša za zavjese i u svaku šuplju šipku stavila po nekoliko ostataka škampa i malo kavijara. Vratila sam kapice na mjesto tako da se ništa nije primjećivalo.
Zatim sam oprala tanjir, uzela torbu i posljednji put zatvorila vrata za sobom.
Nekoliko dana kasnije bivši muž i njegova nova djevojka uselili su se zajedno.
U početku je sve bilo savršeno.
A onda se kućom počeo širiti čudan miris.
Prvo su iznijeli smeće. Zatim su detaljno očistili kuhinju. Oprali su tepihe, zavjese i namještaj. Otvarali su prozore, kupovali osvježivače vazduha i zvali profesionalnu službu za čišćenje.
Ništa nije pomagalo.
Miris je svakog dana postajao sve gori.
Pozvali su majstore da provjere odvode i ventilaciju. Pregledali su podrum, tavan i zidove misleći da je negdje uginula životinja.
Nisu pronašli ništa.
Poslije nekog vremena prijatelji su prestali da im dolaze u goste. Čak su i majstori nerado ulazili u kuću.
Na kraju su odlučili da je prodaju.
Ali čim bi potencijalni kupci ušli unutra, brzo bi odustali. Cijena kuće je spuštana nekoliko puta, ali kupca nije bilo.
Jednog dana me je bivši muž nazvao.
Nakon kratkog razgovora požalio mi se da kuća užasno smrdi i da ne mogu otkriti odakle miris dolazi. Rekao je da je očajan i da bi najradije prodao kuću za mnogo manje novca samo da je se riješi.
Pravila sam se iznenađena.
Rekla sam mu da mi je žao i usput spomenula koliko mi ta kuća nedostaje.
„Ako stvarno želiš da je se riješiš“, rekla sam, „možda bih je ja mogla otkupiti. Ali nemam ni približno novca koliko ona vrijedi.“
Nekoliko dana kasnije pristao je na cijenu koja je bila daleko ispod stvarne vrijednosti kuće.
Papiri su potpisani i kuća je ponovo bila moja.
Na dan njihovog iseljenja došla sam da preuzmem ključeve.
Bivši muž i njegova nova partnerka bili su presrećni što konačno odlaze. Spakovali su namještaj, kutije, televizore, krevete i sve ostalo što su željeli ponijeti.
Stajala sam ispred kuće i gledala kamion za selidbu kako polako odlazi niz ulicu.
Nisam mogla da prestanem da se smiješim.
Jer su sa sobom ponijeli čak i sve karniše za zavjese.