### „Nemoj me ljubiti, jučer si ljubila tatu po…“ – dječakova rečenica u prodavnici ostavila je sve bez riječi
Bila sam u jednoj manjoj prodavnici i kupovala nekoliko stvari za baku. Uzela sam sve što mi je trebalo i stala u red na blagajni. Ispred mene je stajala žena sa dječakom od otprilike pet godina.
Dječak je bio nemiran, vrpoljio se i uporno tražio od majke da mu kupi nešto što je ugledao u prodavnici. Majka je odbila, objasnivši mu da su već uzeli sve što im je potrebno. Mališan se nastavio buniti, a onda se slučajno sapleo i pao na pod.
Majka se odmah okrenula prema njemu. Iako mu nije željela kupiti ono što je tražio, očigledno se zabrinula kada ga je vidjela na podu. Sagnula se, pružila mu ruke i nježno rekla:
„Dođi mami da te poljubim, pa će proći.“
Očekivala sam da će dječak potrčati u njen zagrljaj, kao što većina djece učini kada se udare ili uplaše. Međutim, njegov odgovor bio je toliko neočekivan da sam se jedva suzdržala da ne prasnem u smijeh.
Dječak je pogledao majku i glasno uzviknuo:
„Nemoj me ljubiti! Jučer si ljubila tatu po…“
U tom trenutku majka se ukočila.
Ljudi koji su stajali u redu počeli su se međusobno pogledavati. Neko je spustio glavu pokušavajući sakriti osmijeh, dok su drugi s velikim zanimanjem čekali da čuju šta će dječak dalje reći.
Majka je pocrvenjela i pokušala ga prekinuti, ali dječak je bio odlučan da završi svoju misao. Za njega je to bila sasvim obična stvar koju je primijetio kod kuće, bez ikakve svijesti o tome kako njegove riječi zvuče odraslima.
Pokušala ga je smiriti i objasniti mu da sada nije trenutak za takve priče, ali on nije razumio zašto se mama odjednom toliko uznemirila.
Jedna starija gospođa iza mene tiho se nasmijala, a muškarac pored nje okrenuo se prema polici kao da je odjednom pronašao nešto veoma zanimljivo.
Majka je brzo uzela sina za ruku, platila ono što je kupila i krenula prema izlazu. Dječak je i dalje nešto pričao, potpuno nesvjestan neprijatnosti koju je izazvao.
Dok su odlazili, pomislila sam kako djeca često izgovore ono što vide i čuju, bez razmišljanja o tome da li je prikladno da to kažu pred drugim ljudima.
Njihove riječi ponekad mogu biti urnebesne, ali nas istovremeno podsjećaju da djeca mnogo više primjećuju nego što odrasli misle.