Vrlo brzo poslije tog mog postupka sa njenim vjerenikom upala sam u strašan osjećaj krivice. Nisam mogla normalno da spavam, a svaki put kada bih vidjela sestru, imala sam osjećaj da mi na licu piše šta sam uradila.
Najgore je bilo što ona nije ništa sumnjala. Naprotiv, bila je bolja prema meni nego ikada.
Jednog dana me je pozvala da zajedno biramo njenu vjenčanicu.
„Ti najbolje znaš šta mi stoji“, rekla je nasmijana.
Jedva sam izdržala da ne zaplačem.
Odlučila sam da prekinem svaki kontakt sa njenim vjerenikom. Poslala sam mu poruku:
„Ono što se dogodilo bila je greška. Nikada više.“
Odgovorio je samo:
„Slažem se.“
Mislila sam da je tajna zauvijek zakopana.
Prošle su tri godine. Oni su se vjenčali, a ja sam postala kuma njihovom prvom djetetu.
A onda me je sestra jednog popodneva pozvala.
„Dođi sama. Moramo razgovarati.“
Čim sam ušla, na stolu sam ugledala stari telefon.
„Prepoznaješ ga?“
Bio je to telefon koji je njen muž koristio dok su još bili vjereni.
„Našla sam ga među starim stvarima.“
Srce mi je počelo lupati.
„I?“
„Uspjela sam ga uključiti.“
Sjela je preko puta mene i dugo me gledala.
„Našla sam poruke.“
Nisam više mogla lagati.
„Žao mi je.“
Očekivala sam viku, suze, možda da me izbaci iz kuće.
Ali ona je mirno rekla:
„Znam već dvije godine.“
Zaledila sam se.
„Kako?“
„On mi je priznao prije vjenčanja.“
„I ipak si se udala za njega?“
„Jesam.“
Nisam razumjela.
Tada je iz ladice izvadila kovertu.
„Ali postoji nešto što ni on ne zna.“
Otvorila ju je i gurnula prema meni.
Unutra je bila fotografija nas dvije kao djevojčica i pismo naše pokojne majke.
„Kakve ovo veze ima sa nama?“
Sestra je pokazala posljednju stranicu.
„Pročitaj.“
Kada sam vidjela šta je majka napisala o našem djetinjstvu i zašto me je sestra godinama štitila čak i nakon moje izdaje, prvi put sam shvatila da ona nije bila osoba kojoj sam cijelog života trebala zavidjeti.
Bila je osoba kojoj sam dugovala najveće izvinjenje.