Evo cijele priče, kao nastavak na tekst sa slike:
Jurgen je odjednom problijedio. U prvi mah sam pomislila da se samo uzbudio, ali onda je sjeo na krevet i rekao da mu srce lupa mnogo brže nego inače. Pokušavala sam da ga smirim, ali kada mi je rekao da osjeća vrtoglavicu i pritisak u grudima, uhvatila me panika.
Tada sam mu priznala da sam mu, bez njegovog znanja, dala tabletu za potenciju. Pogledao me je potpuno zatečeno i samo rekao: „Zašto mi nisi rekla?“ Nisam znala šta da odgovorim. Htjela sam da ga iznenadim i nisam ni pomislila da bi moglo nešto loše da se dogodi.
Pozvala sam hitnu pomoć. Dok smo čekali, Jurgen mi je rekao da već godinama uzima terapiju za srce i pritisak. Tada sam se još više uplašila, jer nisam znala da određeni lijekovi mogu imati ozbiljne interakcije.
Ljekari su brzo stigli i odvezli ga u bolnicu. Srećom, nakon pregleda i nekoliko sati posmatranja stanje mu se stabilizovalo. Doktor mi je vrlo ozbiljno objasnio da nikada, baš nikada, ne treba drugoj osobi davati lijek bez njenog znanja, posebno ako ne znamo koju terapiju već koristi.
Kada se Jurgen vratio kući, očekivala sam da će biti bijesan. Bio je povrijeđen, ali mi je mirno rekao nešto što i danas pamtim:
„Ako ćemo živjeti zajedno, između nas ne smije biti tajni kada je zdravlje u pitanju.“
Izvinila sam mu se i obećala da se tako nešto više nikada neće ponoviti. Taj događaj me je naučio važnoj lekciji: dobra namjera nije dovoljna kada su lijekovi u pitanju. Ono što jednoj osobi može pomoći, drugoj može ozbiljno ugroziti zdravlje.
Od tada ništa ne krijemo jedno od drugog, a lijekove prepuštamo ljekarima.