### DIJETE NIJE PROGOVORILO PET GODINA, A ONDA JE IZGOVORILO TRI RIJEČI KOJE SU PREPLAŠILE CIJELU PORODICU
Jedan bračni par godinama je želio dijete. Kada su konačno dobili sina, njihovoj sreći nije bilo kraja.
Dječak je bio zdrav, veseo i razigran, ali postojao je jedan problem – nikako nije progovarao.
Prošla je prva godina, pa druga, treća, četvrta…
Kada je napunio pet godina, još uvijek nije izgovorio nijednu riječ.
Roditelji su bili zabrinuti. Vodili su ga kod ljekara, obavljali preglede i tražili savjete stručnjaka.
A onda se jednog jutra, dok je cijela porodica doručkovala, dogodilo nešto nevjerovatno.
Dječak je pogledao prema svom djedu i jasno izgovorio:
„Deda!“
Svi su zanijemili.
Majka je zaplakala od sreće, otac skočio sa stolice, a djed ponosno zagrlio unuka.
„Čuli ste? Rekao je deda! Konačno je progovorio!“
Međutim, već sljedećeg jutra djed je iznenada preminuo.
Porodica je bila slomljena od tuge.
Prošlo je nekoliko mjeseci i dječak ponovo nije govorio.
Jednog dana, dok su svi sjedjeli u dnevnoj sobi, iznenada je pogledao baku i rekao:
„Baba!“
Baka se obradovala, ali ostali su se pogledali s nelagodom.
Sjetili su se šta se dogodilo djedu.
I zaista, sutradan je i baka preminula.
Tada je u kući zavladao pravi strah.
Otac je počeo vjerovati da dječakove riječi predskazuju smrt.
Majka ga je pokušavala umiriti.
„Ma to je samo strašna slučajnost! Nemoj izmišljati!“
Ali otac više nije bio siguran.
Prošlo je još nekoliko sedmica.
Jedne večeri porodica je sjedjela za stolom kada je dječak iznenada podigao glavu, pogledao oca i glasno izgovorio:
„TATA!“
Otac je problijedio.
Ispustio je kašiku iz ruke i počeo drhtati.
„Gotovo je! Došao je moj red!“
Majka ga je uvjeravala da ne paniči, ali ništa nije pomagalo.
Te noći nije oka sklopio.
Ujutro je pozvao rodbinu i prijatelje, oprostio se sa svima i rekao da želi biti spreman za najgore.
Čak je otišao toliko daleko da je naredio da mu donesu kovčeg.
Legao je u njega, prekrstio ruke na grudima i čekao.
Prošao je sat.
Pa drugi.
Pa treći.
Ništa se nije dogodilo.
Predveče je polako otvorio jedno oko.
„Jesam li još živ?“ upitao je.
Žena ga je ljutito pogledala.
„Jesi, budalo jedna! Izlazi iz tog kovčega!“
Otac je skočio od sreće.
„Znao sam! Sve su to bile slučajnosti!“
Baš u tom trenutku neko je snažno pokucao na vrata.
Žena je otišla otvoriti.
Na vratima je stajala komšinica, potpuno zadihana.
„Komšinice, jeste li čuli šta se dogodilo?“
„Šta?“ upitala je žena.
„Jutros je iznenada umro vaš poštar!“
U kući je nastala mrtva tišina.
Otac je polako pogledao ženu.
Žena je pogledala njega.
A onda je on, još uvijek stojeći pored kovčega, izgovorio:
„ČEKAJ MALO… PA KO JE ONDA OVOM DJETETU TATA?!“
I tako je čovjek koji je cijeli dan čekao vlastitu smrt na kraju saznao nešto zbog čega mu je, kako je rekao, skoro stvarno stalo srce!
Šaljiva, izmišljena priča.