Iz jastuka je ispala mala koverta. U prvi mah smo oboje zastali, a onda je djevojka uzela kovertu i otvorila je.
Unutra je bila stara fotografija njenog oca sa nepoznatom ženom i dječakom od možda pet godina. Na poleđini je pisao datum od prije skoro dvadeset godina i samo jedna rečenica:
„Čuvaj ovo dok ne dođe pravo vrijeme.“
Djevojka je problijedila. Rekla mi je da nikada ranije nije vidjela ni tu ženu ni dječaka.
Htio sam da sve vratimo na mjesto i kasnije pitamo njene roditelje, ali ona je nastavila pregledati kovertu. Na samom dnu pronašla je još jedan presavijen dokument.
Bio je to izvod iz matične knjige rođenih.
Kada je pročitala ime oca djeteta, samo me je pogledala.
„Ovo je moj tata.“
Nismo stigli ni da shvatimo šta to znači kada smo začuli automobil ispred kuće.
Njeni roditelji vratili su se mnogo ranije nego što smo očekivali.
Otac je ušao u sobu, ugledao fotografiju u njenim rukama i potpuno se ukočio.
„Tata, ko je ovaj dječak?“ upitala ga je.
Nije pokušao da izmisli nikakav izgovor. Sjeo je, spustio glavu i rekao:
„To je moj sin.“
Djevojka je zanijemila.
Ali onda je njen otac pogledao mene i dodao:
„A ti bi trebalo dobro da poznaješ njegovu majku.“
Kada je izgovorio njeno ime, meni se sledila krv u žilama.
Bila je to žena iz moje porodice…