Prijateljica me pogledala ozbiljno i rekla:
„Pričaju da ti svake večeri dolazi isti muškarac, ostaje nekoliko sati, a onda odlazi kasno noću.“
Počela sam se smijati.
„Kakav muškarac? Živim sama.“
Ali ona se nije nasmijala.
„Kažu da su ga više puta vidjeli kako ulazi kod tebe.“
Tada sam se sjetila svog brata. Radio je noćne smjene u blizini i često bi svratio kod mene na večeru prije posla.
„To je moj brat!“
Mislila sam da je nesporazum riješen.
Ali prijateljica je odmahnula glavom.
„Nije samo to. Jedna komšinica tvrdi da si u vezi sa oženjenim čovjekom.“
Naljutila sam se. Nisam mogla vjerovati da ljudi koje jedva poznajem izmišljaju takve stvari.
Nekoliko dana kasnije srela sam komšinicu koja je, navodno, sve pokrenula.
Odlučila sam da je direktno pitam.
„Čujem da pričate zanimljive stvari o meni.“
Odmah je problijedjela.
„Ja? Nisam ništa rekla.“
„Onda odakle priča o oženjenom muškarcu?“
Počela je zamuckivati, a zatim rekla:
„Vidjela sam ga kako ulazi kod tebe.“
U tom trenutku iza mene se pojavio moj brat.
„Mislite na mene?“
Komšinica ga je pogledala i potpuno se zbunila.
Objasnila sam joj ko je on.
Očekivala sam izvinjenje.
Ali umjesto toga, rekla je nešto čudno:
„Ne. Nije to čovjek kojeg sam vidjela.“
Pogledala sam brata.
„Kako mislite?“
„Muškarac kojeg sam vidjela bio je stariji. Dolazio je nekoliko puta kada ti nisi bila kod kuće.“
Srce mi je počelo lupati.
„Kako je onda ulazio u moj stan?“
Komšinica je odgovorila:
„Imao je ključ.“
Odmah sam provjerila kameru koju sam nedavno postavila na ulazu.
Na snimku se zaista pojavio nepoznati muškarac.
Otključao je moja vrata i ušao kao da tamo živi.
Ali kada sam zumirala njegovo lice, zaledila sam se.
Nije bio potpuni stranac.
Bio je to čovjek kojeg nisam vidjela skoro dvadeset godina — i za kojeg sam bila uvjerena da više nikada neće kročiti u moj život…