Pozvala sam ga istog trenutka i rekla mu šta mi je na srcu.
Sa druge strane nastala je duga tišina.
„Hoćeš da se udaš za mene… zbog djevojčica?“, pitao je.
Rekla sam mu da ne očekujem ništa osim prilike da budem uz njih. Nisam željela da zamijenim svoju sestru — to niko nije mogao. Samo sam željela da djevojčice odrastaju uz nekoga ko ih voli kao svoje.
Ali njegov odgovor me iznenadio.
„Ne možemo tako“, rekao je. „Ne mogu da se oženim tobom samo zato što oboje tugujemo.“
Te riječi su me zaboljele, ali sam znala da je u pravu.
Ipak, zamolio me je da ostanem dio njihovih života.
Počela sam sve češće da dolazim. Vodila sam djevojčice u školu, pomagala im oko domaćih zadataka, spremala ručak i ostajala s njima kada je njihov otac radio.
Najmlađa me je jednog dana pitala:
„Tetka, hoćeš li ti uvijek biti sa nama?“
Jedva sam zadržala suze.
„Dok god me budete željele“, odgovorila sam.
Prošla je godina.
Tuga nije nestala, ali smo naučili da živimo s njom. Više nismo svaki razgovor završavali suzama. Ponovo smo se smijali i pričali o mojoj sestri bez osjećaja da će nam se srce raspasti.
A onda me je jednog dana zet pozvao na razgovor.
„Sjećaš li se onoga što si mi predložila?“
Klimnula sam glavom.
„Tada sam rekao ne jer nisam želio da pravimo brak od tuge i osjećaja dužnosti. Ali tokom ove godine shvatio sam koliko značiš djevojčicama… i meni.“
Nisam ništa rekla.
„Ne želim da budeš zamjena za svoju sestru. Nikada nećeš biti. Ali ako jednog dana osjetiš da želiš život sa nama zbog sebe, a ne samo zbog obaveze prema njima, onda možemo razgovarati o tome.“
Nismo se odmah vjenčali.
Dali smo sebi vrijeme.
Tek mnogo kasnije, kada smo oboje bili sigurni da odluku ne donosimo samo iz tuge, započeli smo zajednički život.
Djevojčice nikada nisu prestale da pričaju o svojoj majci. Njene fotografije ostale su u kući, slavili smo njen rođendan i zajedno odlazili na groblje.
Nikada nisam pokušala da zauzmem njeno mjesto.
Jer ljubav prema djeci moje sestre nije značila da treba da je zamijenim. Značila je da treba da sačuvamo uspomenu na nju i zajedno nastavimo život koji je prerano morala da napusti.