Spustila sam se dole, a onda se umalo nisam ispovraćala.
U vezi smo skoro godinu dana i zaista nisam imala nijednu ozbiljnu zamjerku na njegovo ponašanje prema meni. Bio je pažljiv, brižan, uvijek spreman da mi pomogne. Pamtio je sitnice koje bih mu usput pomenula, donosio mi omiljenu čokoladu i nikada nije dozvoljavao da sama nosim teške kese.
Prijateljice su govorile da sam pronašla „čudo od čovjeka“.
I vjerovatno bih i ja tako mislila da nije bilo jedne stvari.
Lična higijena.
Nije bio prljav niti neuredan. Redovno se tuširao, prao kosu, koristio parfem i uvijek nosio čistu odjeću. Problem je bio u nekim detaljima, posebno intimnoj higijeni.
Prvi put sam to primijetila kada smo postali dovoljno bliski da poželim da mu pružim oralno zadovoljstvo. Međutim, čim sam se približila, osjetila sam veoma neprijatan miris.
Odmah sam se povukla.
Nisam željela da ga ponizim, pa sam izmislila da mi je muka od večere.
Kasnije sam mislila da je to možda bio samo loš dan.
Ali ponovilo se.
I treći put.
Tada sam shvatila da moramo razgovarati.
Jedne večeri sjedili smo kod mene i rekla sam mu što nježnije:
„Molim te, nemoj ovo shvatiti kao uvredu, ali mislim da bi trebalo malo više pažnje da posvetiš intimnoj higijeni.“
Pogledao me je potpuno zbunjeno.
„Pa tuširam se svaki dan.“
Objasnila sam mu da tuširanje nije uvijek dovoljno i da je važno pravilno oprati svaki dio tijela.
Tada se nasmijao.
„Pa voda sve opere.“
Mislila sam da se šali.
Nije se šalio.
Poslije nekoliko pitanja shvatila sam da on pod tušem praktično nikada nije posebno prao intimno područje. Smatrao je da je dovoljno što voda i sapunica pređu preko njega dok se tušira.
„Zar te niko nikada nije naučio?“, pitala sam.
Odmah se postidio.
Tada mi je priznao nešto zbog čega sam se osjećala užasno što sam ga u sebi osuđivala.
Odrastao je samo sa ocem i dvojicom starije braće. Majku je izgubio dok je bio veoma mali. U njihovoj kući o higijeni, tijelu i intimnim stvarima jednostavno se nije razgovaralo.
„Znam da zvuči glupo“, rekao je. „Ali stvarno nisam znao.“
Nisam ga ismijavala.
Objasnila sam mu da neprijatan miris može nastati zbog znoja i nakupljanja bakterija i da je dovoljno nekoliko jednostavnih promjena u svakodnevnoj higijeni. Ako se neprijatan miris uprkos pravilnom pranju nastavi ili se pojave svrab, bol, iscjedak ili promjene na koži, trebalo bi razgovarati sa ljekarom.
Očekivala sam da će se naljutiti.
Umjesto toga rekao je:
„Hvala ti što si mi rekla umjesto da si samo otišla.“
Narednih dana primijetila sam ogromnu promjenu.
Ali još važnije od same higijene bilo mi je to što je mogao prihvatiti neprijatnu primjedbu bez svađe i vrijeđanja.
Nekoliko nedjelja kasnije sam ga kroz šalu pitala:
„Je li sada voda i dalje sve sama opere?“
Počeo je da se smije.
„Nemoj me nikada više podsjećati na to.“
Danas mi je drago što nisam ćutala.
Jer ponekad problem koji nam izgleda toliko neprijatan da razmišljamo o prekidu veze može da se riješi jednim iskrenim razgovorom — pod uslovom da je druga osoba spremna da sasluša i nešto promijeni.