Sve sam uradio za svoju djevojku. Bio sam, kako su me prijatelji zadirkivali, najveći papučar. Ali meni to nije smetalo. Volio sam je i vjerovao da, kada nekoga stvarno voliš, kompromis nije slabost.
Smetalo joj je što sam se udebljao. Govorila je da više ne vodim računa o sebi. Odrekao sam se omiljene hrane, počeo trenirati gotovo svakog dana i nakon nekoliko mjeseci doveo tijelo u najbolju formu u životu.
Onda joj je smetalo što previše radim i nemam dovoljno vremena za nju. Imao sam dobar posao, mnogo obaveza i lijepu platu, ali sam odlučio da smanjim broj projekata. Zarađivao sam manje, ali sam zato svako slobodno popodne provodio s njom.
Smetao joj je i moj motor.
„Svaki put kada sjedneš na njega, razmišljam hoćeš li se vratiti živ“, govorila je.
Motor sam obožavao. Godinama sam štedio da ga kupim. Ipak, prodao sam ga jer nisam želio da se brine.
Poslije joj se nije dopadala moja duga kosa, pa sam se ošišao. Govorila je da se oblačim previše jednolično, pa sam joj dopustio da mi bira odjeću. Željela je da budem nježniji, pažljiviji i romantičniji. Počeo sam donositi cvijeće bez razloga, spremati večere i pamtiti svaku sitnicu koju bi usput pomenula.
Držao sam je kao malo vode na dlanu.
Bio sam uvjeren da gradimo život zajedno.
Jedne večeri sjedili smo u našem omiljenom kafiću. Primijetio sam da je neobično tiha. Nije me gledala u oči.
„Moramo razgovarati“, rekla je.
Odmah sam osjetio knedlu u grlu.
„Šta se dogodilo?“
Dugo je vrtjela kašičicu po šoljici, a onda izgovorila:
„Želim da raskinemo.“
Mislio sam da se šali.
„Zašto? Jesam li nešto uradio? Reci mi šta ti smeta i popraviću.“
Tada me prvi put te večeri pogledala pravo u oči.
„Upravo je u tome problem.“
Nisam razumio.
„Promijenio si sve što sam tražila. Prodao si motor, promijenio posao, izgled, navike… Sve.“
„Pa uradio sam to zbog tebe.“
„Znam“, rekla je tiho. „Ali više ne prepoznajem čovjeka u kojeg sam se zaljubila.“
Te riječi su me potpuno slomile.
Mjesecima sam pokušavao postati čovjek kakvog je željela, a sada mi je govorila da odlazi upravo zato što više nisam onaj stari.
Te noći nisam je molio da ostane.
Vratio sam se kući, otvorio ormar i dugo gledao odjeću koju zapravo nikada ne bih sam izabrao. Pogledao sam svoju kratku kosu u ogledalu, prazno mjesto u garaži gdje je nekada stajao motor i laptop sa kojeg sam odbio nekoliko odličnih poslovnih ponuda.
Shvatio sam nešto što ranije nisam.
Kompromis jeste dio ljubavi, ali ljubav ne bi trebalo da zahtijeva da čovjek malo-pomalo izbriše sebe.
Narednih mjeseci nisam pokušavao da vratim starog sebe iz inata prema njoj. Samo sam ponovo počeo donositi odluke zato što ih ja želim. Vratio sam se poslu koji volim, pustio kosu i ponovo počeo štedjeti za motor.
A najvažnije od svega — obećao sam sebi da ću u sljedećoj vezi voljeti svim srcem, ali da zbog ljubavi više nikada neću prestati biti svoj.