Imala sam 23 godine kada sam se udala. Do tada nisam imala intimne odnose i vjerovala sam da će sve doći prirodno kada budem sa čovjekom kojeg volim.
Moj suprug je bio pažljiv i nije me požurivao. Ipak, poslije prvih odnosa počela sam osjećati nelagodu i peckanje.
Prvih nekoliko dana nisam pridavala tome veliki značaj.
„Vjerovatno je normalno, ipak mi je prvi put“, govorila sam sebi.
Ali tegobe nisu prolazile. Naprotiv, poslije svakog odnosa osjećala sam se sve neprijatnije.
Nisam nikome pričala o tome. Bilo me je sramota čak i da razgovaram sa suprugom.
Poslije gotovo dvije sedmice odlučila sam otići ginekologu.
Doktor me je saslušao, obavio pregled i postavio nekoliko pitanja. Kada sam mu objasnila da su se simptomi pojavili neposredno nakon što sam počela imati odnose, rekao mi je da takve tegobe ne treba ignorisati.
Uzeo je briseve i rekao:
„Ne možemo zaključivati napamet. Sačekajmo rezultate.“
Ta rečenica me je dodatno uplašila.
Nekoliko dana kasnije vratila sam se po nalaze.
Doktor ih je pogledao i rekao da imam infekciju koja zahtijeva terapiju, ali i da bi moj suprug trebalo da se javi ljekaru kako bi se utvrdilo treba li i njemu pregled ili liječenje.
Kada sam došla kući, dugo sam sjedila i razmišljala kako da mu to kažem.
U glavi su mi se pojavila najgora pitanja.
Da li je znao?
Da li je prije mene imao neku infekciju?
Da li mi nešto krije?
Kada se vratio s posla, pokazala sam mu nalaz.
„Doktor kaže da treba i ti da se pregledaš.“
Vidjela sam da se zbunio.
„Zašto ja?“
Objasnila sam mu.
Nekoliko trenutaka je ćutao, a onda rekao:
„Prije tebe sam imao vezu. Nikada nisam imao nikakve simptome i nisam znao da bi mogao postojati problem.“
To me je pogodilo jer smo prije vjenčanja razgovarali o njegovoj prošlosti, ali nikada detaljno.
Ipak, nisam željela donositi zaključke prije njegovog pregleda.
Otišao je ljekaru i uradio preporučene testove.
Tada smo saznali nešto što ni jedno od nas nije očekivalo – mogao je imati infekciju bez izraženih simptoma i zbog toga nije znao da postoji problem.
Bio je iskreno potresen.
„Da sam znao, nikada te ne bih doveo u ovu situaciju“, rekao mi je.
Oboje smo slijedili upute ljekara i završili propisanu terapiju. Doktor nam je objasnio i kada treba ponoviti kontrolu i kada je bezbjedno ponovo imati odnose.
Na kontroli je sve bilo u redu.
Ali taj događaj nas je naučio nečemu važnijem.
Shvatila sam da peckanje, bol ili neobična nelagoda poslije odnosa nisu nešto što žena treba da trpi zato što misli da je to „normalno“.
A suprug je shvatio koliko je važno otvoreno razgovarati o seksualnom zdravlju i po potrebi se testirati, čak i kada nema nikakvih simptoma.
Danas, kada se sjetim koliko me bilo sramota da zakažem prvi pregled, drago mi je što ipak nisam čekala.
Odlazak ginekologu nije razlog za stid. Kada tijelo šalje znak da nešto nije u redu, najbolje je provjeriti uzrok umjesto nagađati i trpjeti.