### Kada sinoć nisam umrla, neću nikada! 😱
Sinoć sam se toliko prepala da sam mislila da će mi srce iskočiti iz grudi. Ustajem ja tako usred noći da odem do WC-a, još pospana, jedva gledam, kad odjednom vidim da su vrata toaleta zaključana. A svjetlo unutra upaljeno!
Prvo sam pomislila da je sestra ustala, ali mi je bilo čudno što je nisam čula da prolazi hodnikom. Pričekala sam nekoliko trenutaka, osluškivala, ali ništa. Samo tišina.
Vratila sam se u sobu i pogledala sestru. Spavala je mirno, okrenuta na drugu stranu, kao da se ništa ne događa. Tada mi više ništa nije bilo jasno.
Živimo same i odmah mi je kroz glavu prošlo hiljadu različitih misli. Ko je onda u toaletu? Kako su vrata zaključana ako smo nas dvije jedine u stanu? I zašto je svjetlo upaljeno?
Probudila sam sestru i tiho joj rekla šta sam primijetila. U početku je mislila da sanjam i da sam sve umislila, ali kada je vidjela koliko sam ozbiljna, odmah je ustala iz kreveta.
„Jesi li sigurna da si vidjela svjetlo?“, pitala me.
„Jesam! I vrata su zaključana. Hajde da vidimo šta se dešava.“
Obukle smo kućne ogrtače i zajedno krenule prema toaletu. Sestra je išla ispred mene, a ja sam je držala za ruku. Što smo bile bliže vratima, to sam se više plašila. U glavi sam već zamišljala najgore moguće scenarije.
Kada smo stigle, sestra je nekoliko puta pokucala.
„Ima li koga unutra?“, glasno je upitala.
Niko nije odgovorio.
Pokušala je pritisnuti kvaku, ali vrata su i dalje bila zaključana. Pogledale smo se, potpuno zbunjene. Sestra je onda pokušala otključati vrata rezervnim ključem koji smo držale u ormariću u hodniku.
Ruke su joj drhtale dok je okretala ključ. Napokon se začuo klik i vrata su se polako otvorila.
A onda smo obje ostale ukopane na mjestu.
Na podu je ležao veliki peškir, slavina je bila otvorena, a voda je tekla preko ivice umivaonika. Ogledalo je bilo potpuno zamagljeno, iako u kupatilu nije bilo nikoga.
Sestra je odmah zatvorila slavinu, a ja sam upalila dodatno svjetlo i pogledala iza zavjese za tuširanje. Nije bilo nikoga. Provjerile smo i ostatak stana, ali sve je bilo na svom mjestu.
Tek tada smo primijetile da je prozor u kupatilu ostao odškrinut. Vjerovatno je promaja zalupila vrata, a brava se slučajno zaglavila. Voda je možda ostala puštena jer slavina nije bila dobro zatvorena.
Ipak, u tom trenutku nijedna od nas nije mogla odmah prestati da se plaši.
Vratile smo se u sobu i još dugo razgovarale o svemu što se dogodilo. Sestra se smijala mojoj reakciji, ali priznala je da se i sama prepala kada je vidjela zaključana vrata i upaljeno svjetlo.
Te noći više nismo spavale mirno kao prije. Svaki zvuk iz hodnika tjerao nas je da otvorimo oči i osluškujemo.
Sada mi je sve to pomalo smiješno, ali sinoć sam zaista mislila da se u našem stanu događa nešto strašno.
Od tada uvijek provjeravamo jesu li slavine zatvorene i prozori dobro osigurani prije spavanja.
A vi, jeste li ikada doživjeli nešto usred noći zbog čega vam se krv sledila u žilama, a kasnije se ispostavilo da je postojao sasvim običan razlog?