VRATIO SAM SE RANIJE KUĆI DA UHVATIM ŽENU U PREVARI – ALI ONO ŠTO SAM VIDIO BILO JE JOŠ ČUDNIJE
Pred kućom je stajao crni automobil koji nikada ranije nisam vidio.
Srce mi je počelo lupati.
Parkirao sam malo dalje i prišao kući pješice.
Kroz prozor sam ugledao suprugu kako razgovara sa nepoznatim muškarcem.
Nije izgledala uplašeno.
Naprotiv, sjedili su za stolom i mirno pili kafu.
Ušao sam bez kucanja.
„Ko je ovo?!“
Žena je problijedjela.
Muškarac je ustao.
„Smiri se. Nije ono što misliš.“
„A šta treba da mislim kada nepoznat čovjek sjedi sa mojom ženom dok sam ja na poslu?!“
Supruga je počela plakati.
„Htjela sam ti reći, ali nisam znala kako.“
„Reći šta? Da me varaš?“
Muškarac me pogledao i rekao:
„Ona te ne vara.“
„A ti si ko?“
Iz džepa je izvadio staru fotografiju.
Na njoj je bila moja supruga kao djevojka, njena majka i čovjek kojeg nisam poznavao.
„Šta je ovo?“
„Ja sam njen polubrat.“
Pogledao sam suprugu.
„Ti nemaš brata.“
„Do prije mjesec dana ni ja nisam znala da ga imam.“
Osjetio sam olakšanje, ali samo na trenutak.
„Zašto onda cijelo selo priča da me varaš?“
Muškarac je spustio fasciklu na sto.
„Zbog mene. Dolazio sam nekoliko puta dok si bio na poslu.“
„Zašto krišom?“
Supruga je rekla:
„Tražili smo nešto što je moj pokojni otac ostavio.“
„Šta?“
Otvorila je fasciklu.
Unutra je bio testament.
„Otac mi je ostavio zemlju za koju nikada nisam znala.“
„Kakve to veze ima sa mnom?“
„Na toj zemlji nalazi se kuća.“
Muškarac je dodao:
„Ali kuća je upisana na tvoje ime.“
Zaledio sam se.
„Na moje?! Nikada nisam imao tu kuću.“
Pružio mi je vlasnički list.
Na njemu su zaista bili moje ime, prezime i datum rođenja.
„Kako je ovo moguće?“
Supruga me pogledala.
„Zato nisam smjela ništa da ti kažem dok ne provjerimo.“
„Provjerite šta?“
Izvadila je još jedan dokument.
Bio je star skoro trideset godina.
Na njemu je bilo ime mog pokojnog oca.
„Kakve veze moj otac ima sa tvojom porodicom?“
Njen polubrat je spustio staru fotografiju na sto.
Na njoj su zajedno stajali moj otac i otac moje žene.
„Poznavali su se?“
„Mnogo bolje nego što smo mislili.“
Na poleđini fotografije pisalo je:
„Kuća pripada našem sinu kada napuni 30 godina.“
Pogledao sam suprugu.
„Kakvom našem sinu?!“
Ona je samo odmahnula glavom.
„Ni ja ne razumijem.“
Tada je njen polubrat izvadio posljednju kovertu.
Na njoj je bilo napisano moje ime.
Otvorio sam je.
Unutra se nalazio moj stari rodni list.
Ali u rubrici „otac“ nije stajalo ime čovjeka koji me je odgojio.
Stajalo je prezime porodice moje supruge.
Pogledao sam je potpuno blijed.
A njen polubrat je tiho rekao:
„Zato sam došao. Prije nego što pomisliš da te žena vara, moraš saznati ko ti je zapravo bio otac.“