ZASPALA JE NA KAUČU, A ONDA JE NEŠTO POČELO DA JE GREBUCKA PO NOZI: Kada je podigla jastuk, uslijedilo je iznenađenje

Vratila sam se s posla potpuno iscrpljena. Bio je jedan od onih vrelih dana kada vam se čini da se od vrućine ne može ni disati. Jedino o čemu sam razmišljala bilo je da se istuširam, rashladim i konačno provedem malo vremena sama.

 

Napunila sam kadu hladnijom vodom i dugo uživala. Poslije toga obukla sam kratki šorc i laganu bijelu majicu, uključila klimu u dnevnoj sobi i pustila televizor da tiho radi u pozadini.

 

Legla sam na kauč samo na nekoliko minuta. Barem sam tako planirala.

 

Tiho brujanje klime i televizora brzo me je uspavalo.

 

Ne znam koliko sam spavala kada sam osjetila kao da me nešto lagano grebucka po nozi.

 

U polusnu sam pomislila da me svrbi koža i samo sam pomjerila nogu. Međutim, nekoliko sekundi kasnije osjetila sam isto, samo malo više prema koljenu.

 

Otvorila sam oči.

 

Ništa nisam vidjela.

 

Pogledala sam prema podu, zatim prema naslonu kauča. Sve je izgledalo normalno.

 

Pomislila sam da umišljam i ponovo spustila glavu.

 

A onda sam jasno osjetila kako mi nešto prelazi preko stopala.

 

Skočila sam sa kauča toliko brzo da sam skoro pala.

 

Podigla sam jastuke i tada ugledala nešto što mi je potpuno razbudilo i posljednju trunku sna.

 

Ispod jednog jastuka provirivao je mali sivi rep.

 

U prvi mah pomislila sam da je miš.

 

Počela sam da vrištim i pobjegla u hodnik. Uzela sam metlu i nekoliko minuta skupljala hrabrost da se vratim.

 

Kada sam konačno prišla kauču i pažljivo pomjerila jastuk, začula sam tiho mjaukanje.

 

Ostala sam ukopana.

 

Ispod kauča se sakrilo majušno mače.

 

Bilo je prljavo, mršavo i toliko malo da je jedva stajalo na nogama. Vjerovatno je ušlo kroz otvorena balkonska vrata dok sam bila u kupatilu, a zatim se sakrilo u dnevnoj sobi.

 

Čim sam sjela na pod, prišlo mi je i počelo da mi se trlja o nogu.

 

Odmah sam mu dala malo vode i hrane koju sam imala u frižideru.

 

Te večeri sam objavila fotografiju u lokalnoj grupi, raspitala se kod komšija i pokušala pronaći vlasnika. Niko ga nije tražio.

 

Planirala sam da ga sutradan odnesem u azil ili pronađem nekoga ko želi mače.

 

Ali te noći zaspalo je sklupčano pored mene na kauču.

 

Sutradan sam kupila posudu za hranu.

 

Dan poslije pijesak i nekoliko igračaka.

 

Tada mi je postalo jasno da više nikoga ne tražim ko će ga uzeti.

 

Prošlo je nekoliko mjeseci.

 

Mače koje me je tog popodneva nasmrt prepalo danas spava na istom mjestu na kauču.

 

Samo što sada znam ko me grebucka po nozi.

PROČITAJTE JOŠ:  GODINAMA SMO TAJNO POMAGALI SIROMAŠNOJ STUDENTKINJI – 10 GODINA KASNIJE SRELI SMO JE U BOLNICI I SAZNALI ŠTA JE URADILA