NA NAŠU GODIŠNJICU SJELA SAM U AUTO SA DEČKOM – POSLIJE PAR KILOMETARA SAZNALA SAM ZAŠTO JE NJEGOV DRUG TU
Vozili smo se nekoliko minuta bez riječi.
Dečko je sjedio naprijed, a njegov najbolji prijatelj Marko vozio je.
„Zašto si tako ćutljiv?“ pitala sam.
Nije odgovorio.
Onda je Marko skrenuo sa puta kojim inače idemo prema mojoj kući.
„Gdje idemo?“
„Samo polako“, rekao je moj dečko. „Moram nešto da ti pokažem.“
Srce mi je počelo lupati.
Zaustavili smo se ispred male kuće na kraju grada.
Na vratima nas je čekala žena od pedesetak godina.
Čim me je ugledala, počela je plakati.
„To je ona“, rekla je.
„Ko ste vi?“
Dečko me uhvatio za ruku.
„Prije nego što se naljutiš, saslušaj je.“
Žena je donijela staru kutiju.
Unutra su bile fotografije.
Na jednoj sam bila ja kao beba.
„Odakle vam moja fotografija?!“
„Jer sam bila tamo kada si rođena.“
„Jeste li poznavali moju majku?“
Klimnula je.
Zatim je izvadila fotografiju dvojice dječaka.
Jedan je bio moj dečko.
Drugi – Marko.
„Kakve oni veze imaju sa mnom?“
Žena je spustila pogled.
„Jedan od njih je moj sin.“
„Pa šta?“
„A drugi nije sin žene koju cijelog života zove majkom.“
U autu sam već osjećala da nešto nije u redu, ali ovo nisam očekivala.
Dečko je izvadio DNK nalaz.
„Uradio sam test prošle nedjelje.“
„Zašto?!“
„Zbog nas.“
„Kakve veze tvoji roditelji imaju sa našom vezom?“
Pružio mi je papir.
Nisam razumjela rezultat.
„Objasni mi.“
Marko je tada prvi put progovorio:
„Zato sam danas morao biti s vama.“
„Zašto?“
Iz džepa je izvadio drugi DNK nalaz.
Pogledala sam oba papira.
„Ne razumijem.“
Žena je rekla:
„Prije 24 godine u istom porodilištu rođene su tri bebe. Jedna od njih bila si ti.“
„I?“
„Na jednoj bebi je završila pogrešna narukvica.“
Zaledila sam se.
„Hoćete reći da je neko zamijenjen u porodilištu?“
Dečko je klimnuo.
„Zato sam posljednjih dana bio čudan.“
„Šta ste otkrili?“
Niko nije odgovorio.
Tada sam ugledala treću kovertu.
Na njoj je bilo moje ime.
Otvorila sam je.
Unutra fotografija moje majke sa ocem mog dečka.
Na poleđini datum – devet mjeseci prije mog rođenja.
Pogledala sam dečka.
„Šta ovo znači?“
On je spustio pogled.
„Zato smo danas trebali slaviti dvije godine veze, ali prvo moramo saznati smijemo li uopšte više biti zajedno.“
„Zašto?!“
Marko je otvorio posljednji DNK nalaz.
Pročitao ga je.
Odjednom je problijedio.
„Ovo mijenja sve.“
„ŠTA PIŠE?!“
Pogledao je mene, pa mog dečka.
„Piše da osoba za koju smo mislili da je zamijenjena u porodilištu nije nijedan od nas dvojice.“
„Pa ko je onda?“
Marko mi je pružio papir.
Na njemu je bilo moje ime.