Iznenada sam izgubila oca kada sam imala samo 10 godina. Bio je to najteži period mog djetinjstva. Nisam tada ni razumjela šta znači kada ti neko kaže da se tata više nikada neće vratiti.
Nekoliko dana prije nego što je preminuo, donio mi je plišanog medvjedića koji je, kada pritisneš šapu, svirao kratku melodiju. Rekao mi je:
– Čuvaj ga. Kad god ti bude teško, neka te podsjeti da te tata voli.
Godinama sam spavala s tim medvjedićem pored sebe. Kasnije sam odrasla, udala se i dobila sina. Medvjedića sam pažljivo čuvala u kutiji sa stvarima iz djetinjstva.
Kada je moj sin napunio sedam godina, odlučila sam da mu ga poklonim. Bio je presrećan, ali melodija više nije radila.
– Mama, možemo li promijeniti baterije? – pitao me.
Uzela sam mali odvijač i otvorila poklopac na leđima medvjedića. Čim sam izvadila staru kutiju za baterije, primijetila sam nešto neobično.
Ispod nje je bio pažljivo presavijen komadić papira.
Ruke su mi počele drhtati. Papir je bio požutio, a na njemu sam odmah prepoznala očev rukopis.
Pisalo je:
„Ako jednog dana pronađeš ovo, vjerovatno si već velika. Možda čak imaš i svoju porodicu. Žao mi je što neću moći da vidim kakva si žena postala, ali želim da znaš jedno – nikada nisam bio ponosniji ni na koga nego na tebe.“
Nisam mogla nastaviti čitati. Sjela sam na pod i zaplakala.
Sin me je zagrlio i pitao šta se dogodilo.
Nakon nekoliko minuta nastavila sam:
„Nemoj se bojati života. Voli svoju porodicu, oprosti kad možeš i nikada ne čekaj sutra da nekome kažeš da ga voliš. A ako jednog dana ovaj medvjedić dođe do mog unuka ili unuke, ispričaj im nešto o meni.“
Tada sam shvatila zašto mi je otac baš tog dana toliko insistirao da čuvam medvjedića.
Dvadeset godina sam nosila njegovu posljednju poruku sa sobom, a da nisam ni znala da postoji.
Stavila sam nove baterije i pritisnula medvjedićevu šapu. Stara melodija ponovo je zasvirala.
Moj sin se nasmiješio, a ja sam kroz suze rekla:
– Znaš, ovu igračku ti nije poklonila samo mama. Poklonio ti ju je i tvoj deda kojeg nikada nisi upoznao.
Od tog dana medvjedić ponovo stoji pored kreveta – samo sada pored kreveta mog sina.