LEPA SAM, UDATA I IMAM DOBAR BRAK – ALI ZBOG MUŽEVOG POSLA ŽIVIMO NA DALJINU
Lepa sam, udata i majka divne dece. Volim svog muža i uvijek sam vjerovala da imamo dobar brak. Jedini problem je njegov posao.
Radi daleko od kuće i zbog toga je sa mnom svega nekoliko dana mjesečno. Nije nam lako, ali taj posao našoj porodici donosi sigurnost i dovoljno novca, pa smo zajednički odlučili da izdržimo razdvojenost.
U početku sam mislila da sam se navikla.
Djeca, kuća i svakodnevne obaveze ispunjavale su mi dane. Uveče bismo se muž i ja čuli telefonom, pričali o svemu i planirali šta ćemo raditi kada se vrati.
Onda se pojavio jedan muškarac.
Poznavala sam ga površno. Bio je ljubazan, prijatan i vrlo brzo mi je jasno stavio do znanja da mu se dopadam.
Jednog dana otvoreno mi je predložio da se vidimo nasamo.
Priznajem da sam na trenutak pala u iskušenje. Nedostajali su mi pažnja i bliskost, ali sam pomislila na muža i djecu.
Odbila sam ga.
„Ne mogu. Udata sam i poštujem svog muža.“
Mislila sam da će se tu sve završiti.
Ali poslije tog događaja počeo je moj pravi nemir.
Sve češće sam osjećala neprijatan svrab u intimnom području. U početku sam mislila da će proći sam od sebe. Promijenila sam sredstvo za higijenu, pazila na odjeću i pokušavala da ne razmišljam o tome.
Nije prolazilo.
Noću bih ležala budna i razmišljala o svemu. Počela sam sebi da postavljam pitanja koja ranije nikada nisam postavljala.
Da li je moguće da moj muž tamo, stotinama kilometara daleko, živi nekim drugim životom?
Odmah bih se postidjela takvih misli. Nikada mi nije dao konkretan razlog da sumnjam u njega.
Ipak, nemir nije nestajao.
Jedne noći sanjala sam nepoznatog muškarca kako prilazi mom suprugu, tapše ga po ramenu i nešto mu govori. Probudila sam se uznemirena.
Sljedećeg jutra odlučila sam da prestanem da nagađam.
Zakazala sam pregled kod ginekologa.
Poslije pregleda doktorica mi je objasnila da svrab može imati mnogo uzroka – od iritacije i promjene vaginalne flore do infekcije – i da nema smisla unaprijed donositi zaključke.
Urađene su potrebne analize.
Nekoliko dana kasnije stigao je rezultat.
Nije pokazao ono čega sam se u svojim najgorim mislima plašila. Doktorica mi je objasnila terapiju i rekla da nema razloga da svoj simptom automatski povezujem s nevjerstvom.
Tada sam shvatila koliko me je usamljenost promijenila.
Problem više nije bio samo fizički. Mučila me udaljenost između mene i čovjeka kojeg volim.
Kada se muž sljedeći put vratio kući, prvi put sam mu rekla sve.
Nisam ga optuživala.
Samo sam priznala:
„Meni više nije dovoljno da imamo novac ako se mjesecima osjećam kao da nemam muža pored sebe.“
Dugo je ćutao.
A onda je rekao nešto što nisam očekivala:
„Mislio sam da sve ovo radim upravo zbog vas. Nisam znao da te toliko boli.“
Te večeri smo razgovarali do kasno u noć.
Nismo preko noći riješili sve probleme, ali smo donijeli odluku da pokušamo pronaći način da više vremena provodimo zajedno.
Jer sam konačno shvatila nešto važno:
Ponekad najveći problem u vezi nije treća osoba. Ponekad je to tišina koja se godinama stvara između dvoje ljudi koji se i dalje vole.