Moja mama ima 38 godina i oduvijek je izgledala mnogo mlađe. Ljudi koji nas ne poznaju često pomisle da smo sestre. Tata ima 51 godinu i potpuno je drugačiji od nje. Nikada mi nije bilo jasno kako su se njih dvoje zaljubili, ali njihov brak je, koliko sam znala, uvijek bio miran i skladan.
Nikada nisam čula da su se ozbiljno posvađali, a kamoli da je neko od njih prevario onog drugog. Mama je uvijek govorila da izgled nije najvažniji i da je tata osvojio time što ju je znao nasmijati i što je uvijek bio uz nju.
Međutim, juče sam se ranije vratila iz škole. Čim sam ušla u kuću, iz njihove spavaće sobe začula sam neobične zvukove i mamin glas.
Prvo sam pomislila da joj je pozlilo. Ostavila sam torbu i polako krenula prema sobi. Vrata su bila malo odškrinuta, pa sam provirila unutra.
Očekivala sam svašta, ali ne ono što sam vidjela.
Mama je sjedila na podu pored kreveta, a ispred nje je bio otvoren veliki kofer. Svuda oko nje bile su razbacane stare fotografije, pisma i neke požutjele čestitke. Plakala je toliko da je jedva dolazila do daha.
Tata je sjedio pored nje i pokušavao da je smiri.
Tada sam čula mamu kako govori:
„Ne mogu da vjerujem da si ovo čuvao sve ove godine.“
Tata joj je pružio jednu fotografiju i rekao:
„Naravno da sam čuvao. To je prva fotografija koju si mi dala kada smo se upoznali.“
Tek tada sam shvatila šta se dogodilo. Tata je, sređujući stari ormar, pronašao kutiju sa stvarima iz vremena kada su se upoznali. Među njima su bila ljubavna pisma koja su jedno drugom pisali prije više od dvadeset godina.
Mama nije plakala od tuge, već od emocija.
Nisam željela da ih prekidam pa sam se tiho vratila u svoju sobu.
Kasnije sam mamu pitala šta se dogodilo. Nasmijala se, pokazala mi jednu staru fotografiju i rekla:
„Evo kako je tvoj tata osvojio tvoju mamu.“
Na poleđini fotografije bila je tatina poruka iz vremena kada su tek počeli da se zabavljaju:
„Možda nisam najljepši čovjek kojeg ćeš upoznati, ali obećavam da ću se truditi da budem onaj pored kojeg ćeš se najviše smijati.“
Tada sam konačno shvatila ono što mi godinama nije bilo jasno.
Mama nije izabrala tatu zbog izgleda. Izabrala ga je zbog toga kako se osjećala pored njega.
A poslije više od dvadeset godina, gledajući ih zajedno na podu među starim fotografijama i pismima, bilo mi je jasno da je napravila pravi izbor.