Ušao sam u vezu sa djevojkom koja je imala višak kilograma. Bila mi je simpatična i lijepa, ali ono što me je najviše privuklo nije bio njen izgled, već njen karakter.
Bila je pažljiva, duhovita, iskrena i jedna od rijetkih osoba sa kojima sam mogao razgovarati satima. Što sam je više upoznavao, sve sam više shvatao koliko mi znači.
Međutim, ljudi oko mene nisu to razumjeli.
„Vidiš li ti koliko je ona krupna?“
„Možeš pronaći mnogo zgodniju.“
„Šta će ti ona?“
Takve komentare slušao sam čak i od nekih ljudi koje sam smatrao prijateljima. Nikada mi nije bilo jasno zašto bi njen izgled trebalo da bude važniji od toga kako se osjećam pored nje.
Nisam ih slušao.
Poslije skoro godinu dana veze rekla mi je da želi nešto da promijeni. Ne zbog mene niti zbog tuđih komentara, već zbog sebe.
„Želim da se osjećam bolje i da imam više energije“, rekla mi je.
Počela je da trenira nekoliko puta sedmično, promijenila je način ishrane i postala mnogo aktivnija. Bio sam joj podrška, ali sam joj stalno ponavljao da meni ne mora ništa da dokazuje.
Mjeseci su prolazili, a rezultati su postajali sve vidljiviji.
Smršala je mnogo.
Ljudi koji su je ranije ismijavali odjednom su počeli da joj dijele komplimente. Neki muškarci koji je prije gotovo nisu ni primjećivali sada su joj slali poruke i pozivali je na piće.
Mislio sam da će joj to prijati poslije svega što je slušala.
Ali počela je da se mijenja.
Ne fizički – to mi nikada nije smetalo.
Promijenilo se njeno ponašanje.
Sve češće je izlazila bez mene. Telefon je stalno držala okrenut ekranom prema stolu. Počela je mnogo više da obraća pažnju na mišljenje ljudi koji joj ranije nisu davali ni minimum poštovanja.
Jedne večeri sam je pitao šta se događa.
Dugo je ćutala.
A onda mi je rekla:
„Prvi put u životu osjećam da me svi primjećuju. Ne znam kako da se nosim s tim.“
Nisam se naljutio.
Rekao sam joj samo:
„Drago mi je što se sada osjećaš bolje u svojoj koži. Ali nemoj zaboraviti ko si bila prije nego što su ti isti ljudi počeli govoriti da si lijepa.“
Oči su joj se napunile suzama.
Priznala mi je da je postala zavisna od pažnje koju ranije nikada nije dobijala. Svaki kompliment joj je donosio potvrdu koju je godinama tražila.
Nije me prevarila niti je željela da raskinemo. Samo se izgubila u svemu što joj se odjednom događalo.
Narednih mjeseci mnogo smo razgovarali.
Ona je nastavila da trenira i brine o sebi, ali je prestala da pokušava da impresionira ljude koji su je nekada ismijavali.
Danas smo još zajedno.
I kada me neko pita šta mi je kod nje najljepše, odgovor mi je isti kao prvog dana.
Nisu kilogrami bili razlog zbog kojeg sam se zaljubio u nju, pa njihov nestanak nije mogao biti razlog da prestanem da je volim.