Doktorica je prišla i rekla:
„Moramo ponoviti određivanje krvne grupe. Ako je majka zaista A, a vi ste krvna grupa 0, dijete ne može biti AB.“
U sobi je nastala tišina. Pogledao sam suprugu. Bila je blijeda kao zid.
„Šta to znači?“ pitao sam, iako sam već naslućivao odgovor.
Doktorica je odmah dodala da ne donosimo zaključke jer je moguća greška u dokumentaciji ili laboratoriji. Ponovo su uzeli uzorke krvi meni, supruzi i bebi.
Narednih nekoliko sati nisam mogao normalno razgovarati. Žena je plakala i ponavljala:
„Nikada te nisam prevarila. Kunem ti se.“
Želio sam joj vjerovati, ali u glavi mi je odzvanjalo samo jedno: AB.
Kada su stigli rezultati, doktorica nas je pozvala.
„Bebina krvna grupa jeste AB.“
Pogledao sam suprugu.
„A moja?“
Doktorica je spustila papir.
„Vi niste krvna grupa 0.“
Zbunio sam se.
„Kako nisam? Cijeli život mi tako piše.“
„Ponovili smo test dva puta. Vi ste krvna grupa A.“
Osjetio sam ogromno olakšanje.
Zagrlio sam ženu i izvinjavao joj se što sam uopšte posumnjao.
Ali doktorica nije završila.
„Postoji još nešto što bi trebalo da provjerite.“
„Šta?“
„Ako ste cijeli život vjerovali da ste grupa 0, moguće je da je nekada davno napravljena greška u vašoj medicinskoj dokumentaciji.“
Nazvao sam majku.
„Mama, koja sam ja krvna grupa?“
Bez razmišljanja je rekla:
„Nulta, kao tvoj otac.“
Objasnio sam joj šta se dogodilo.
Sa druge strane nastala je neprijatna tišina.
„Mama?“
„Možda su doktori pogriješili kad si bio mali.“
Ali njen glas je zvučao čudno.
Nekoliko dana kasnije otišao sam kod roditelja i zatražio stare zdravstvene papire.
Otac je iz ormara izvadio fasciklu.
Među dokumentima sam pronašao karton iz porodilišta.
Na njemu je jasno pisalo: krvna grupa A.
Pogledao sam majku.
„Znači znala si.“
Počela je plakati.
Otac je zbunjeno pitao:
„Šta se događa?“
Majka je sjela.
„Vrijeme je da mu kažemo.“
Otac je problijedio.
„Nemoj.“
„Moramo.“
Okrenula se prema meni.
„Nije problem u tvojoj krvnoj grupi. Problem je u tome što čovjek kojeg cijeli život zoveš ocem nije mogao biti tvoj biološki otac.“
Nisam mogao vjerovati šta čujem.
„Kako to misliš?“
Otac je ustao i izašao iz sobe.
Majka mi je pružila staru fotografiju.
Na njoj je stajala pored muškarca kojeg nikada nisam vidio.
„Ko je ovo?“
Ruke su joj se tresle.
„Čovjek za kojeg sam trideset godina vjerovala da je tvoj biološki otac. Ali prije dvije godine uradila sam DNK test i saznala da ni on nije.“