Psiholog ističe da uloga majke ima najveći uticaj na razvoj djetetovih emocija.

Klinički psiholog Ljiljana Jagodić govorila je u emisiji “Dr Kurir” o posljedicama nezdravog odnosa sa majkom i kako to može da utiče na dijete.

– Svako ko nekad potraži pomoć psihologa ima problem u odnosu sa nekim od roditelja. Najčešće je to majka. Odnos djeteta i majke veoma je bitan u prve tri godine. Od toga kako majka zadovoljava potrebe djeteta u tom periodu zavisi kakvo će dijete biti. – kaže dr Jagodić na samom početku razgovora.

– Žene su te koje sad više nisu samo majke i supruge već i poslovne žene. Zbog toga im nedostaje vremena da se posvete djetetu, iako smo mi jedna od država koje ima najduže porodiljsko bolovanje. Svaka žena ovde ima mogućnost da iskoristi tu prvu godinu života djeteta i zadovolji njegove potrebe na pravi način. Ali, to je samo u prvoj godini života, piše Zelena učionica.rs.

Kako na razvoj djece utiče kad su među roditeljima „podijeljeni”, pa majka ima blizak odnos sa jednim a otac sa drugim djetetom?

To nije dobro. Za zdrav razvoj ličnosti, potreban je dobar odnos sa oba roditelja. Iz našeg odnosa sa roditeljem suprotnog pola formiraju se odnosi sa našim partnerima kasnije, dok se u odnosu sa roditeljem istog pola stvara određena identifikacija.

Često se govori o posebno bliskom odnosu između majke i sina. Edipov kompleks je ozbiljan poremećaj, ali se izraz „edipovac” olako upotrebljava.

Kad kažemo da je neko edipovac najčešće mislimo da je vezan za majku. Kada majka ima izraženo blizak odnos sa sinom, najčešće je to zbog toga što nema dobar odnos sa partnerom. Ona te potrebe koje joj nedostaju u odnosu sa mužem ispunjava kroz sina, što nikako nije dobro. I iz tog svog odnosa koji gradi sa sinom utiče na formiranje njegovih životnih uvjerenja i na to kakav će on odnos ostvariti sa svojim partnerom i djecom. Tako da – opet su majke te koje su odgovorne.

Da bi sin odrastao u zdravu i emotivno stabilnu osobu, nije dobro da majka pokušava da održi preterano blizak odnos. Već negdje u uzrastu od pet godina treba da prestane da bude pretjerano nježna i da se na lijep način (ne odbacivanjem, da se ne bi javio strah od odvajanja) prekine taj suviše blizak odnos i kako bi sin mogao da izraste u zdravu osobu.

A u tom periodu, kad počne da slabi majčina uloga u životu sina, jača očeva. A naročito je ta uloga bitna u pubertetu, kada se sinovi ugledaju na očeve. Ipak, dobar odnos treba graditi od početka, ne kroz rivalstvo nego kroz saradnju.

Koje su posljedice lošeg odnosa majke sa ćerkama/sinovima?

Jedna od najlošijih posljedica, bez obzira na pol, nastaje ako majke ne zadovoljavaju dječje potrebe u najranijem uzrastu. Tad djeca postaju emotivno hladne osobe. Ne znaju da ostvare emotivnu bliskost sa drugim ljudima, prijateljima i partnerima, djecom ako ih budu imali. Takve osobe postaju nesigurne, jer se iz odnosa sa majkom dijete uči samopoštovanju. Ako majka ne zadovoljava potrebe djeteta u prvom periodu šalje mu poruku da on i njegove potrebe nisu bitne i da ne zaslužuje da bude voljeno.

Kad takvi ljudi, koji su odrasli pored takvih majki, shvataju da imaju problem?

Nema pravila, ali najčešće onda kada i sami formiraju partnerske odnose. To su često ljudi koji traže uvijek iste partnere, koji ih ne poštuju već ih povrjeđuju. Uglavnom zbog toga što su i sami bili tako tretirani u djetinjstvu ili su to posmatrali u odnosu svojih roditelja.

Kako može otac da utiče, ako primijeti da majka previše vezuje dijete za sebe?

Tako što će preispitati sebe i pokušati da bude dobar muž. Ako je otac porodice povezan sa majkom, ako joj pruža ljubav i pažnju, ona se osjeća zadovoljno u toj ulozi supruge i nema potrebu da kroz ulogu majke guši dijete i prezaštićuje ga. To je zdrava sredina u kojoj dijete treba da odrasta.

Zašto neke majke tretiraju dijete kao božanstvo?

Ili su same tako podignute, ili u odnosu sa suprugom postoji problem pa nisu uspele da se na pravi način ostvare u ulozi supruge, pa se onda pojačava potreba da se ostvare kroz ulogu majke. Tu je i potreba da se neke lične, neostvarene ambicije ostvare kroz dijete što je poseban problem.

Koliko često odnos s roditeljima može odvesti dijete na stranputicu?

Često. Roditelji su najvažnije osobe u životu. Koliko god da su roditelji bili loši, ako su u pitanju zdravi ljudi, a ne patologija, oni su to uradili u najboljoj namjeri. Nekad iz prevelike ljubavi nastaju konflikti, ostaju rane koje dijete mogu odvesti stranputicom.

Recite nam nešto o uticaju baka i deka na djecu?

Deca od treće godine treba da idu u obdanište, da bi se smanjio pretjeran uticaj baka i deka. Oni nisu imali vremena možda da se posvete deci dok su radili, ali sada to nadoknađuju kroz unuke. Roditelji često ne primećuju da im djeca postaju razmažena, pa uvode sistem kazni kad to već pređe neke granice. To nije dobro.

Roditelj mora da se posveti djetetu. Da ga upozna, prati, razgovara. Ako dobro upoznate svoje dijete i imate iskren odnos, nećete imati problem. Ne insistirajte uvijek da vam se dijete povjeri ako ne želi, već pokušajte da ga usmjerite na nekog drugog. Ako ga pritiskate, možete ga odgurnuti od sebe.

Potrudite se da ostvarite dobar odnos s partnerom. Jer, kad god mi mislimo da djeca ne vide da smo nesrećni, oni vide. I pate. Bolje je ne ostati u braku koji je loš, već zarad djeteta raditi na tome da i sami budete srećni i zadovoljni. Bez srećnog roditelja, nema srećnog djeteta.

(Stil)