Moja mlađa sestra je sa 14 godina ostala trudna. Sve je krila do nekih 4–5 mjeseci trudnoće.
Živimo u Švicarskoj i, s obzirom da nismo imali stalne papire, mama i tata su se mnogo uplašili. Najviše su strahovali da bi zbog svega što se dogodilo mogli imati problema i da nas ne protjeraju iz zemlje.
Kada su saznali za sestrinu trudnoću, u kući je nastao pravi haos. Mama je danima plakala, tata gotovo da nije progovarao, a sestra nije željela da kaže ko je otac djeteta. Na kraju su roditelji donijeli odluku da se nas tri vratimo u Bosnu – mama, sestra i ja.
Iznajmili smo malu kuću na selu i tu proveli naredna tri mjeseca, čekajući da se sestra porodi. Nikome iz familije nismo govorili pravi razlog našeg povratka. Govorili smo da smo došli na nekoliko mjeseci zbog porodičnih obaveza.
Kada je konačno došao dan poroda, sestra je rodila zdravu bebu. Mislila sam da će tada sve postati lakše, ali iste večeri mama me pozvala nasamo. Sjela je pored mene, zatvorila vrata i rekla:
„Moram ti ispričati nešto što smo tata i ja krili od tebe. Postoji razlog zbog kojeg smo se toliko brzo vratili u Bosnu, a nije samo trudnoća tvoje sestre…“
Kada mi je rekla šta se zapravo dogodilo prije našeg odlaska iz Švicarske, ostala sam bez riječi. Tada sam shvatila da je sestrina trudnoća bila samo početak problema koji je naša porodica mjesecima pokušavala sakriti.