Sudija ga je pogledao i ponovio pitanje:
„Kako možeš pustiti takvu ženu? Imate i zajedničko dijete.“
Moj muž se nasmijao i odgovorio:
„Gospodine sudija, ja nju nisam ostavio. Ona je ostavila mene.“
U sudnici je nastala tišina.
„A zašto ste onda odnijeli gotovo sve iz stana, čak i česme?“ pitao je sudija.
„Zato što je rekla da od mene ne želi ništa. Samo sam želio da vidi koliko je toga tokom našeg braka uzimala zdravo za gotovo.“
Bila sam bijesna.
„Ne razvodim se zbog novca!“
Sudija nas je prekinuo i nastavio sa pitanjima o imovini i starateljstvu nad kćerkom.
Tada je moj muž iznenada rekao:
„Stan može ostati njoj. Namještaj ću vratiti. Sve ću vratiti.“
Pogledala sam ga zbunjeno.
„Zašto si onda pravio cijelu ovu predstavu?“
Spustio je pogled.
„Jer sam htio da shvatiš da bogatstvo nikada nije bilo razlog zbog kojeg sam se oženio tobom.“
Nisam očekivala takav odgovor.
Ali onda je njegov advokat stavio fasciklu pred sudiju.
Sudija ju je otvorio, pročitao nekoliko stranica i pogledao mene.
„Gospođo, jeste li vi znali za ovaj dokument?“
„Kakav dokument?“
Pružio mi ga je.
Bio je to ugovor napravljen nekoliko mjeseci prije našeg vjenčanja.
Na njemu je stajalo moje ime.
„Nikada ovo nisam vidjela.“
Muž je odmah ustao.
„Kako misliš da nisi?“
„Nisam!“
Njegov advokat je problijedio.
Sudija je tada upitao:
„Ko je onda potpisao u njeno ime?“
U sudnici je nastala potpuna tišina.
Muž je gledao potpis, pa mene.
„Ako ga ti nisi potpisala… onda imamo mnogo veći problem od razvoda.“
Tada je advokat izvadio još jedan dokument.
Kada sam vidjela čije se ime nalazi na njemu, shvatila sam da se neko godinama miješao u naš brak, a da ni jedno od nas nije znalo cijelu istinu…