Dok sam čitala pisma, prvo sam pomislila da je riječ o nekoj ženi iz njegove mladosti. Ali onda sam primijetila da su sva bila potpisana istim muškim imenom — Milan.
U jednom pismu je pisalo:
„Nikada ti neću zaboraviti ono što si uradio za mene. Da nije bilo tebe, danas vjerovatno ne bih bio živ.“
Zbunila sam se. Nastavila sam čitati.
Iz pisama sam shvatila da su moj otac i Milan kao mladi radili zajedno u inostranstvu. Jedne noći dogodila se nesreća na gradilištu, a tata je rizikovao svoj život da ga izvuče.
Godinama poslije toga ostali su prijatelji.
Ali posljednje pismo bilo je drugačije.
Na njemu je pisalo:
„Ako ti se nešto dogodi prije mene, obećavam da ću ispuniti ono što smo se dogovorili za tvoju kćerku.“
Srce mi je počelo lupati.
Kakve ja veze imam s njihovim dogovorom?
Odmah sam otišla do oca.
Kada sam spustila kutiju pred njega, potpuno je problijedio.
„Gdje si ovo pronašla?“
„Na tavanu. Tata, šta ste se ti i Milan dogovorili u vezi sa mnom?“
Dugo je ćutao.
Onda je rekao:
„Mislio sam da nikada nećeš pronaći ta pisma.“
Sjeo je i ispričao mi da je Milan kasnije postao veoma uspješan čovjek, dok je tata ostao običan radnik.
„Ponudio mi je novac. Nikada ga nisam prihvatio.“
„A šta je onda obećao meni?“
Tata je otvorio posljednje pismo i pokazao mi nekoliko redova koje nisam primijetila.
Pisalo je ime jedne banke i broj sefa.
Sutradan smo zajedno otišli tamo.
Nakon provjere dokumenata, službenica je donijela malu metalnu kutiju.
Unutra nije bilo novca.
Bila je fotografija moje majke sa Milanom.
Na poleđini je pisalo:
„Dan kada smo odlučili da joj nikada ne kažemo istinu.“
Pogledala sam oca.
„Kakvu istinu?“
Nije mogao da me pogleda u oči.
A onda je tiho rekao:
„Sada razumiješ zašto sam se toliko bojao da pronađeš ta pisma.“
U tom trenutku shvatila sam da čovjek kojeg sam cijelog života smatrala očevim najboljim prijateljem možda ima mnogo dublju vezu sa mnom nego što sam ikada mogla zamisliti…