Sa djevojkom sam dvije godine u vezi i do tada smo se odlično slagali. Nikada nisam imao razlog da sumnjam u nju niti sam previše razmišljao o njenoj prošlosti. Smatrao sam da je ono što je bilo prije mene njena stvar.
Nedavno je odlučila da promijeni stan. Pošto je imala mnogo stvari, nekoliko dana sam joj pomagao da pakuje odjeću, knjige i sitnice. Jednog dana morala je neočekivano otići na posao i zamolila me da završim ostatak.
Dok sam sklanjao knjige sa police, iza njih je ispala stara sveska. Podigao sam je misleći da su neke bilješke, ali čim sam je otvorio shvatio sam da je to njen stari dnevnik.
Znam da nisam trebalo da čitam. Trebalo je da ga zatvorim i vratim gdje sam ga našao. Ali ugledao sam nekoliko rečenica i radoznalost je bila jača.
Na stranicama je detaljno pisala o svojim prethodnim vezama i muškarcima koje je poznavala. Što sam više čitao, osjećao sam se neprijatnije. Počeo sam da brojim imena i ostao potpuno zatečen kada sam shvatio koliko ih je bilo.
Ali onda sam došao do stranice zbog koje sam prestao da razmišljam o samom broju.
Među imenima sam prepoznao jedno.
Bio je to čovjek kojeg sam dobro poznavao – moj najbolji prijatelj.
Pročitao sam taj dio nekoliko puta jer nisam mogao vjerovati. Prema datumima, njih dvoje su bili zajedno nekoliko mjeseci prije nego što smo se ona i ja upoznali.
Odmah sam ga pozvao.
„Moram nešto da te pitam. Jesi li ti nekada bio sa njom?“
Nastala je duga tišina.
Na kraju je rekao:
„Jesam. Ali bilo je davno. Kad si počeo izlaziti s njom, dogovorili smo se da ti ne govorimo jer smo mislili da će samo napraviti problem.“
Tada sam se još više naljutio. Nije me toliko pogodilo ono što se dogodilo prije naše veze koliko činjenica da su oboje dvije godine ćutali.
Kada se djevojka vratila, dnevnik je bio na stolu.
Čim ga je ugledala, lice joj se promijenilo.
„Čitao si ga?“
Priznao sam da jesam i pitao zašto mi nikada nije rekla za mog prijatelja.
Počela je plakati.
„Zato što sam znala da ćeš reagovati upravo ovako. To je završilo prije tebe. On mi ništa ne znači. Nisam željela da nešto što je davno završeno uništi ono što imamo.“
Te večeri smo razgovarali satima.
Ona je bila ljuta jer sam pročitao nešto privatno. Ja sam bio ljut jer su mi dvije osobe kojima najviše vjerujem prećutale nešto tako veliko.
Na kraju sam shvatio da problem više nije njen dnevnik niti broj ljudi iz njene prošlosti.
Problem je bio povjerenje.
Sada moram odlučiti mogu li preći preko toga što su mi dvije godine skrivali istinu.
A ona mora odlučiti može li preći preko toga što sam otvorio njen dnevnik i pročitao nešto što nikada nije bilo namijenjeno meni.
Dnevnik sam zatvorio i vratio joj.
Ali ono što sam pročitao više nisam mogao jednostavno zatvoriti zajedno s njim.