Pred kućom sam vidio nepoznat automobil.
Srce mi je počelo lupati. Parkirao sam malo dalje i prišao kući tiho, uvjeren da ću konačno saznati istinu.
Vrata su bila otključana.
Iz dnevne sobe čuo sam muški glas.
Ušao sam i zatekao suprugu kako sjedi za stolom sa čovjekom kojeg nikada ranije nisam vidio.
„Znači, ipak je istina?“ viknuo sam.
Žena je skočila.
„Nije ono što misliš!“
Čovjek je ustao i mirno rekao:
„Sačekaj. Ja sam razlog zbog kojeg ljudi pričaju, ali ne na način na koji misliš.“
Nisam razumio.
Tada je izvadio fasciklu i stavio je na sto.
Bio je privatni istražitelj.
Supruga ga je angažovala nekoliko sedmica ranije.
„Zašto ti treba privatni istražitelj?“ pitao sam.
Pogledala me i rekla:
„Zbog tebe.“
U fascikli su bile moje fotografije snimljene dok odlazim na posao, sjedim u kafiću i razgovaram sa ljudima iz sela.
Postao sam bijesan.
„Ti mene pratiš?!“
Ali onda je istražitelj izvadio posljednju fotografiju.
Na njoj sam bio ja, a nekoliko metara iza mene stajala je ista ona starija žena koja me upozorila da me supruga vara.
„Ona vas prati već mjesecima“, rekao je.
Zaledio sam se.
Ispostavilo se da su glasine o mojoj ženi počele upravo od nje.
„Ali zašto bi to radila?“
Supruga je donijela staru kutiju sa fotografijama moje porodice.
Izvukla je jednu fotografiju snimljenu prije više od trideset godina.
Na njoj su bili moj pokojni otac i ista ta žena.
Na poleđini je bila poruka napisana očevim rukopisom.
Kada sam je pročitao, shvatio sam da glasine o mom braku nisu imale gotovo nikakve veze sa mojom suprugom.
Ta žena je pokušavala da me natjera da otkrijem tajnu koju je moj otac odnio u grob…