ŽENA MI JE REKLA DA JE KOD KUĆE, A JA SAM JE GLEDAO U RESTORANU – ONDA SAM PRIŠAO STOLU
Kada me je ugledala, ispustila je telefon.
„Marko?! Šta ti radiš ovdje?“
„To bih ja tebe trebao da pitam. Zar nisi kod kuće?“
Pogledala me potpuno zbunjeno.
„Jesam.“
„Kako jesi kada stojiš ispred mene?“
Tada sam prvi put pogledao čovjeka koji je sjedio preko puta nje.
Bio je to moj rođeni brat Nikola.
„Vas dvoje?!“
Nikola je odmah ustao.
„Nije ono što misliš.“
„Onda mi objasnite zašto me žena laže da je kod kuće!“
Supruga je počela plakati.
„Zato što smo pokušavali nešto da provjerimo prije nego što ti kažemo.“
„Šta?!“
Nikola je izvadio kovertu.
Unutra je bila fotografija stare kuće i dokument sa imenom mog pokojnog oca.
„Kakve veze tata ima sa ovim?“
Brat je rekao:
„Prije mjesec dana dobio sam pismo od čovjeka koji tvrdi da je poznavao našeg oca.“
„I zbog toga se tajno sastajete?“
Žena je spustila telefon na sto.
„Pogledaj selfie koji sam ti poslala.“
Otvorio sam fotografiju.
Na prvi pogled bila je obična slika nje sa maskom na licu.
Ali kada sam je uvećao, iza nje se u ogledalu vidjela još jedna žena.
Zaledio sam se.
Izgledala je potpuno isto kao moja supruga.
„Ko je ovo?!“
„Zato sam ti poslala fotografiju.“
Nikola je rekao:
„Ta žena trenutno sjedi u vašoj kući.“
„Šta pričaš?!“
Supruga je objasnila da ju je prije nekoliko dana kontaktirala nepoznata žena koja je tvrdila da su sestre bliznakinje.
Nisam vjerovao ni riječ.
„Moja žena nema sestru.“
„Ni ja nisam znala da je imam.“
Tada je pokazala DNK nalaz.
Rezultat je potvrđivao blisko srodstvo.
„Zašto je onda ona u našoj kući?“
„Jer smo htjeli da vidimo da li ćeš primijetiti razliku.“
„Kakvu razliku?!“
Supruga me pogledala.
„Marko, ona ti je prije dvadeset minuta poslala onu fotografiju.“
Zanijemio sam.
Žena koja mi je pisala sa telefona moje supruge nije bila moja žena.
„Odakle joj tvoj telefon?“
„Nije moj.“
Izvadila je svoj telefon iz torbe.
Isti model. Ista maska.
„Onda ko je ona i šta radi u našoj kući?!“
Nikola je problijedio.
„Moramo odmah tamo.“
Kada smo stigli, ulazna vrata bila su otvorena.
Na stolu je stajala koverta.
Na njoj moje ime.
Unutra samo jedna fotografija.
Na fotografiji moja supruga i njena navodna bliznakinja kao bebe.
Između njih stajao je moj pokojni otac.
Na poleđini njegovim rukopisom:
„Ako Marko ikada vidi ovu fotografiju, vrijeme je da mu kažete zašto sam jednu od ove dvije djevojčice odveo iz porodilišta.“