VRATA KUPATILA BILA SU ZAKLJUČANA, A SESTRA JE SPAVALA PORED MENE – KADA SMO IH OTVORILE, ZALEDILE SMO SE
Prišle smo vratima i pokucale.
„Ima li nekoga?“
Tišina.
Svjetlo se i dalje vidjelo ispod vrata.
Sestra me pogledala.
„Jesi sigurna da si ih našla zaključana?“
„Sto posto.“
Pokušala je kvaku.
Vrata su se ovog puta otvorila.
Unutra nije bilo nikoga.
Prozor je bio zatvoren, a svjetlo upaljeno.
„Možda si samo sanjala“, rekla je.
Ali tada sam primijetila nešto na ogledalu.
Prstom je bilo napisano:
„NISTE SAME.“
Obje smo istrčale iz kupatila.
Odmah smo provjerile ulazna vrata.
Bila su zaključana iznutra.
Pozvale smo policiju.
Pregledali su cijeli stan, ali nisu pronašli nikoga niti tragove provale.
Jedan policajac nas je upitao:
„Ko još ima ključ od stana?“
„Niko. Samo nas dvije.“
Sestra je tada zastala.
„Čekaj… mama je imala rezervni ključ.“
Naša majka je preminula prije skoro godinu dana.
„Gdje je njen ključ?“
Nismo znale.
Sljedećeg jutra odlučile smo pregledati njene stare stvari.
U jednoj kutiji pronašle smo kovertu sa našim imenima.
Unutra je bio rezervni ključ i kratka poruka:
„Ako ikada primijetite nešto čudno u kupatilu, provjerite iza ogledala.“
Pogledale smo se.
Skinule smo ogledalo sa zida.
Iza njega je bio mali otvor koji nikada ranije nismo primijetile.
U njemu stara fotografija i nekoliko pisama.
Na fotografiji su bile naša majka i još jedna djevojčica koja je izgledala potpuno isto kao ona.
„Mama je imala sestru?“
Pročitale smo prvo pismo.
Ruke su mi počele drhtati.
Majka je napisala:
„Cijelog života govorila sam vam da nemam sestru. Lagala sam. Imala sam bliznakinju.“
Sestra me pogledala.
„Gdje je ona?“
Okrenula sam posljednju stranicu.
Na njoj je bila adresa.
Naša adresa.
A ispod samo jedna rečenica:
„Ako se ikada vrati, znaće gdje je skriven rezervni ključ.“