Nakon par minuta prišao mi je i pitao:
„Izvinite, jeste li možda vidjeli crni novčanik? Izgubio sam ga ovdje prije desetak minuta.“
Izvadio sam novčanik iz džepa.
Čovjeku se lice potpuno promijenilo.
„To je moj!“
Prije nego što sam mu ga dao, pitao sam ga koliko je novca bilo unutra i šta se nalazi među dokumentima.
Sve je tačno odgovorio.
Pružio sam mu novčanik.
Odmah ga je otvorio, prebrojao novac i pogledao kartice.
„Sve je tu… svih 2.000 eura.“
Vidjelo se da mu je ogromno olakšanje.
Izvadio je nekoliko novčanica i pružio mi ih.
„Uzmite. Molim vas.“
Odbio sam.
„Nema potrebe. Samo pazite drugi put.“
Čovjek me nekoliko sekundi gledao, a onda rekao:
„Vi ne znate šta ste mi upravo vratili.“
Pomislio sam da govori o novcu.
Ali nije.
Iz novčanika je izvadio malu fotografiju djevojčice.
„Ovo je moja kćerka. Novac je za njeno liječenje. Danas sam ga podigao iz banke.“
Odmah mi je bilo drago što nisam napravio glupost i zadržao novac.
Razmijenili smo nekoliko riječi i otišao je.
Mislio sam da ga više nikada neću vidjeti.
Međutim, tri dana kasnije neko je pozvonio na moja vrata.
Bio je to isti čovjek.
Ali ovoga puta nije bio sam.
Pored njega je stajao stariji gospodin u odijelu.
„Nisam došao samo da vam se zahvalim“, rekao je.
Stariji čovjek mi je pružio vizitkartu.
Kada sam pročitao njegovo ime i naziv firme, zastao sam.
Bila je to kompanija u kojoj sam prije nekoliko mjeseci konkurisao za posao i bio odbijen.
„Kako znate da sam se prijavio kod vas?“ pitao sam.
Stariji čovjek se nasmiješio.
„Zato što sam ja potpisao odluku da vas ne primimo.“
Nisam znao šta da kažem.
A onda je izvadio fasciklu i dodao:
„Poslije onoga što ste uradili sa novčanikom, mislim da moramo ponovo razgovarati o toj odluci.“
Otvorio sam fasciklu.
Ali unutra nije bila ponuda za posao.
Bio je dokument sa mojim imenom i datumom starim skoro dvadeset godina.
„Šta je ovo?“
Obojica su se pogledala.
A onda mi je čovjek čiji sam novčanik pronašao rekao:
„Postoji još jedan razlog zbog kojeg sam vas tražio. Fotografija moje kćerke nije jedina stvar koju ste juče vratili meni…“