Dočekala sam ga sva nasmijana, pružila mu kutiju sa stvarima i mirno rekla:
„Evo ti sve što je ostalo kod mene. Želim ti sreću s novom porodicom.“
Gledao me je kao da ne razumije.
„Zar je to sve? Četiri godine ćemo baciti zbog jedne greške?“
„To nije bila greška. Znao si šta radiš.“
Počeo je da plače, govorio da mene voli, da se kaje i da sa tom djevojkom nije planirao ništa ozbiljno.
Nisam željela više da slušam.
„Idi kod nje. Ona sada nosi tvoje dijete.“
Uzeo je kutiju i otišao.
Mislila sam da je to posljednji put da ga vidim.
Ali tri nedjelje kasnije neko mi je pozvonio na vrata.
Bila je ona.
Djevojka sa kojom me je prevario.
Stajala je ispred mene blijeda i držala neku fasciklu.
„Moramo razgovarati.“
„Nemamo mi o čemu.“
„Imamo. Jer ni meni nije rekao istinu.“
Pustila sam je unutra.
Izvadila je rezultate testa i stavila ih ispred mene.
„Dijete nije njegovo.“
Zbunila sam se.
„Kako onda…“
„Lagao je i tebe i mene.“
Ispričala mi je da je nekoliko mjeseci bila uvjerena da je on otac, ali su datumi počeli da joj budu sumnjivi. Kada je uradila dodatne analize, sve se promijenilo.
„Zašto je onda došao meni i priznao da si trudna s njim?“
„Upravo zato sam ovdje.“
Iz torbe je izvadila njegov stari telefon.
„Ovo je ostavio kod mene.“
Na telefonu je pronašla poruke koje je slao svom najboljem prijatelju.
U jednoj je pisalo:
„Ako joj kažem da je druga trudna, sama će me izbaciti i nikada neće saznati pravi razlog zbog kojeg moram da odem.“
Pročitala sam poruku nekoliko puta.
„Koji pravi razlog?“
Djevojka je otvorila sljedeću poruku i pružila mi telefon.
Kada sam vidjela ime osobe s kojom se dopisivao, shvatila sam da njegova prevara nije bila ni približno najveća tajna koju je četiri godine skrivao od mene…