U kutiji je vidjela fotografije.
Desetine fotografija nje i muškarca s kojim me je prevarila.
Ali nisu bile obične fotografije. Ispod svake sam napisao datum i kratku poruku.
Na posljednjoj je pisalo:
„Srećna godišnjica. Nadam se da ti je vrijedilo.“
Telefon joj je polako ispao iz ruke.
„Odakle ti ovo?“
„Znam sve već mjesec dana.“
Počela je plakati i pokušavati da objasni kako je to bila greška, kako se dogodilo samo nekoliko puta i kako me zapravo voli.
Nisam se svađao.
„Pogledaj ispod fotografija.“
Podigla je karton na dnu kutije.
Tamo je bila još jedna koverta.
Kada ju je otvorila, potpuno je problijedjela.
Unutra su bile rezervacije za putovanje koje je mjesecima željela.
„Ne razumijem…“
„Kupio sam ih prije nego što sam saznao za prevaru.“
Na trenutak sam pomislio da ih bacim, ali sam odlučio drugačije.
„Putovanje je i dalje tvoje.“
Gledala me zbunjeno.
„Sa kim?“
„To više nije moj problem.“
Skinuo sam ključ od njenog stana sa privjeska i stavio ga na sto.
„Gotovo je.“
Tada je počela paničiti.
„Čekaj! Moram ti nešto reći prije nego što odeš.“
„Nemamo više o čemu.“
„Imamo. Jer čovjek sa fotografija nije osoba za koju misliš da jeste.“
Zastao sam.
Iz torbe je izvadila telefon i otvorila jednu staru poruku.
„Pročitaj ime.“
Kada sam ga vidio, sledio sam se.
Prezime mi je bilo veoma poznato.
„Odakle ti poznaješ njega?“
Spustila je pogled.
„Zato sam posljednjih mjesec dana pokušavala da ti kažem istinu. Nisam te prevarila samo sa nekim nepoznatim muškarcem.“
Pokazala mi je još jednu fotografiju.
Na njoj je taj čovjek stajao pored mog oca prije više od dvadeset godina.
Tada sam shvatio da njena prevara možda nije bila jedina tajna koju sam upravo otkrio…