Čim je sjela, tata i ja smo odmah primijetili da nam je djevojka nekako poznata.
Pogledali smo se, ali niko ništa nije rekao.
Brat je bio presretan. Držao ju je za ruku i pričao kako su se upoznali prije nekoliko mjeseci.
„Kako se prezivaš?“ upitao je tata.
Kada je izgovorila prezime, tata je spustio šolju na sto.
„Kako ti se zove otac?“
Djevojka je zastala.
„Milan.“
Tata je potpuno problijedio.
Brat ga je zbunjeno pogledao.
„Tata, šta ti je?“
„Ništa“, odgovorio je i izašao iz sobe.
Otišla sam za njim.
„Poznaješ je?“
Tata je otvorio staru ladicu i izvadio fotografiju staru više od dvadeset godina.
Na njoj je bio on sa muškarcem koji je nevjerovatno ličio na djevojku iz dnevne sobe.
„To je njen otac“, rekao je.
„Odakle ga poznaješ?“
Tata je duboko uzdahnuo.
„Bili smo najbolji prijatelji. Sve dok se nije dogodilo nešto zbog čega smo zauvijek prekinuli kontakt.“
Tada je brat ušao.
„Šta krijete od mene?“
Tata mu je pokazao fotografiju.
Brat se nasmijao.
„Pa dobro, naši očevi su se poznavali. Kakve to veze ima sa nama?“
Ali tata nije odgovorio.
Umjesto toga pitao je:
„Je li ti rekla gdje je rođena?“
Brat je izgovorio ime grada.
Tata je sjeo.
„Onda moramo nešto provjeriti prije nego što ova veza ode dalje.“
Atmosfera u kući potpuno se promijenila.
Djevojka je prišla vratima i čula posljednju rečenicu.
„Šta treba provjeriti?“
Tata ju je dugo gledao, a onda upitao:
„Da li tvoja majka još uvijek čuva staru fotografiju iz porodilišta?“
Djevojci je nestao osmijeh.
„Kako vi znate za tu fotografiju?“
Tada sam shvatila da njih dvojica nisu prekinuli prijateljstvo zbog obične svađe.
Postojala je porodična tajna koju su odrasli skrivali više od dvadeset godina — a moj brat je upravo doveo njen odgovor pravo u našu kuću.