Naravno — evo cijele priče:
Dvadeset sedam godina bila sam u braku s čovjekom za kojeg sam mislila da znam baš sve. Imao je jednu čudnu naviku koju nikada nisam razumjela. Kad god bi na radiju počela ista stara pjesma, odmah bi promijenio stanicu ili potpuno ugasio radio.
„Zašto ne voliš tu pjesmu?“ pitala sam ga mnogo puta.
„Ma, jednostavno mi ide na živce“, odgovorio bi i brzo promijenio temu.
Nikada nisam insistirala. Imali smo lijep brak, dvoje djece, mnogo zajedničkih uspomena i nisam željela kopati po nečemu o čemu očigledno nije želio govoriti.
Prije nekoliko mjeseci moj muž je iznenada preminuo. Kuća je odjednom postala tiha, a ja sam se teško navikavala da ga više nema.
Jednog popodneva vraćala sam se automobilom kući kada je na radiju počela upravo ona pjesma koju je godinama gasio.
Ruka mi je instinktivno krenula prema dugmetu, kao da ću je ugasiti umjesto njega. Ali tada se javio voditelj:
„Prije nego što nastavimo program, pročitat ću posljednju želju jednog našeg dugogodišnjeg slušaoca.“
Izgovorio je ime mog muža.
Srce mi je zastalo.
Voditelj je rekao da je poruka stigla nekoliko dana prije njegove smrti.
„Ako moja žena ovo čuje, neka zna da ovu pjesmu nisam mrzio zbog žene koju sam izgubio. Gasio sam je jer me podsjećala na obećanje koje sam dao prije mnogo godina.“
Zaustavila sam automobil pored puta.
Voditelj je nastavio:
„Prije nego što sam upoznao svoju suprugu, bio sam zaručen. Nekoliko sedmica prije našeg vjenčanja moja zaručnica je teško oboljela i ubrzo preminula. Ova pjesma je svirala posljednji put kada smo zajedno sjedili u automobilu.“
Oči su mi se napunile suzama.
Ali onda je pročitao dio poruke zbog kojeg sam potpuno zanijemila.
„Godinama sam se osjećao krivim što sam ponovo pronašao sreću. Zato nikada nisam pričao supruzi o tome. Plašio sam se da će pomisliti da je cijeli naš brak živjela u sjenci druge žene. A istina je potpuno drugačija.“
Nastala je kratka tišina.
„Moja prva ljubav naučila me koliko život može biti kratak. Moja žena me je naučila koliko život poslije tuge može biti lijep. Da mogu ponovo birati, opet bih izabrao svojih 27 godina s njom.“
Spustila sam glavu na volan i zaplakala.
Tada sam shvatila zašto je svih tih godina gasio pjesmu. Nije pokušavao sačuvati uspomenu na drugu ženu od mene.
Pokušavao je sačuvati mene od uspomene za koju je mislio da bi me mogla povrijediti.
Pustila sam pjesmu do kraja.
Prvi put za 27 godina niko nije ugasio radio.