Tada sam izvadio telefon i pokazao joj fotografije i poruke koje sam sačuvao.
„Znam za tebe i njega već dva mjeseca.“
Lice joj se potpuno promijenilo.
„Mogu da objasnim…“
„Ne moraš.“
Rekao sam joj da sam je doveo na to mjesto samo zato što sam želio da joj kažem istinu daleko od prijatelja i porodice. Nisam želio scenu niti osvetu — samo da završim sve.
„Mislila si da ću te zaprositi. Zapravo sam došao da raskinem.“
Počela je plakati i moliti me da joj oprostim.
Tada sam joj rekao:
„Postoji još neko ko zaslužuje da čuje ovo.“
Iza drveta nekoliko metara dalje pojavio se moj najbolji drug.
Ona je problijedjela.
Njega sam pozvao ranije i rekao mu da znam sve.
Prišao je i spustio pogled.
„Brate, pogriješio sam.“
„Nisi mi brat.“
Okrenuo sam se i otišao.
Mislio sam da ih više nikada neću vidjeti.
Ali tri dana kasnije zazvonio mi je telefon.
Bio je njegov otac.
„Moramo razgovarati. Radi se o tvom prijatelju i tvojoj djevojci.“
„Bivšoj djevojci.“
„Dobro. Ali postoji nešto što nijedno od njih nije znalo.“
Našli smo se u kafiću.
Čovjek je donio staru fasciklu i stavio je ispred mene.
„Tvoj otac i ja smo prije mnogo godina bili poslovni partneri.“
„Kakve to veze ima sa njima?“
Otvorio je fasciklu.
Unutra je bio dokument sa mojim imenom.
„Mnogo više nego što misliš.“
Na posljednjoj stranici nalazio se potpis mog pokojnog oca.
A pored njega ime čovjeka kojeg sam poznavao cijelog života.
„Zašto je moj otac ovo potpisao?“
Čovjek me je pogledao i rekao:
„Zato što tvoj najbolji prijatelj nije slučajno ušao u tvoj život. Njegova porodica je imala razlog da bude blizu tebe mnogo prije nego što ste se vas dvojica upoznali…“