Od iskusnijeg kolege saznala sam da mladić nije oduvijek dolazio sam. Godinama je na isto mjesto dolazio sa starijim bratom. Sjedili bi baš na te dvije stolice, naručivali po jedan burbon i razgovarali pola sata prije nego što bi otišli kući.
Prije nešto više od godinu dana brat mu je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Od tada mladić svakog petka dolazi sam, ali i dalje naručuje dva pića. Jedno za sebe, drugo za praznu stolicu.
Kada je ponovo došao, nisam mogla da ga gledam isto. Spustila sam dvije čaše pred njega i rekla:
„Ovo drugo je na račun kuće.“
Pogledao me iznenađeno.
„Zašto?“
„Čula sam za vašeg brata.“
Nasmiješio se, ali oči su mu se napunile suzama.
„Ljudi misle da sam lud.“
„Ne mislim.“
Sjeo je i dugo gledao u praznu stolicu.
„Obećali smo jedan drugom da ćemo svakog petka ovdje popiti piće, bez obzira gdje nas život odvede.“
Nisam znala šta da kažem.
Narednih mjeseci postao je naš redovan gost. Ponekad bismo kratko razgovarali, ali nikada nisam postavljala previše pitanja.
A onda jednog petka nije došao.
Nije ga bilo ni sljedećeg.
Prošao je mjesec.
Već sam pomislila da se odselio kada je jednog jutra u kafić ušao stariji čovjek.
Sjeo je na njegovo mjesto i naručio dva burbona.
„Jedan ostavite na praznoj stolici“, rekao je.
Zaledila sam se.
„Poznajete li mladića koji ovdje sjedi petkom?“
Čovjek me dugo gledao.
„Poznajem.“
„Je li dobro? Nema ga već mjesec dana.“
Spustio je pogled.
„Zato sam došao.“
Iz džepa je izvadio kovertu sa mojim imenom.
„Ovo je ostavio za vas.“
Ruke su mi zadrhtale.
Otvorila sam je.
Unutra je bila kratka poruka:
„Hvala što se nikada nisi smijala praznoj stolici. Ali moram ti priznati nešto. Priča koju su ti ispričali o mom bratu nije cijela istina.“
Pogledala sam čovjeka.
„Ko ste vi?“
Oči su mu se napunile suzama.
„Ja sam njihov otac. A moj stariji sin nije poginuo u toj nesreći. On je živ.“
Nisam razumjela.
„Pa kome onda ovaj mladić svake sedmice ostavlja piće?“
Čovjek je spustio drugu čašu na praznu stolicu.
„Sebi. Jer je upravo on bio taj koji je vozio automobil te noći, a njegov brat poslije nesreće više nikada nije želio da ga vidi.“