
Kada sam došao doma, shvatio sam da maramice u kojoj sam zamotao kondom nema. Prevrnuo sam džepove, torbu i jaknu, ali ništa. Odmah sam pozvao prijateljicu. Ni ona nije znala gdje je završila.
Ujutro je prva stigla na fakultet da provjeri profesoricin kabinet. Poslije deset minuta poslala mi je samo: „Nema je. Imamo problem.“
Nadao sam se da ju je čistačica pronašla i bacila, ali čim sam stigao, profesorica nas je pozvala kod sebe.
„Vas dvoje ste sinoć posljednji ostali ovdje?“ upitala je.
Potvrdili smo, pokušavajući djelovati potpuno normalno.
Profesorica je otvorila ladicu i izvadila malu kesicu. Unutra je bila upravo ona maramica koju sam cijelu noć tražio.
Prijateljica i ja smo se pogledali. Nisam znao šta da kažem.
Profesorica se nasmijala i rekla: „Opustite se. Oboje ste odrasli ljudi i mene ne zanima šta ste radili poslije mog odlaska.“
Već sam pomislio da smo se izvukli, a onda je nastavila:
„Problem je što ovo nisam pronašla ja.“
Neko joj je rano tog jutra ostavio kesicu ispred vrata kabineta, zajedno s porukom na kojoj je pisalo:
„Ako želite znati šta vaši asistenti rade kada odete kući, pogledajte snimak od sinoć.“
Tada smo se oboje zaledili.
Nismo ni znali da u hodniku postoji kamera…