### Spavala sam sa 17 muškaraca prije braka, a muž je četiri godine vjerovao da sam gotovo nevina
Imam 34 godine i u braku sam četiri godine. Kada sam upoznala svog muža, odmah sam znala da je veoma tradicionalan čovjek. Imao je jasne stavove o ljubavi, braku i prošlosti žene. Često je govorio kako želi suprugu koja prije njega nije imala mnogo partnera i koja ozbiljno shvata brak. Ja sam, s druge strane, prije nego što sam ga upoznala, živjela drugačije. Prvu ozbiljniju vezu imala sam sa sedamnaest godina, a tokom narednih godina upoznavala sam različite muškarce. Nekada su to bile veze, nekada kratka poznanstva, ali nikada nisam mislila da zbog toga vrijedim manje. Do trenutka kada sam upoznala budućeg muža, bila sam sa sedamnaest muškaraca. Kada smo počeli da razgovaramo o prošlosti, pitao me je koliko sam partnera imala. Uplašila sam se njegove reakcije i rekla mu da sam imala samo nekoliko ozbiljnih veza. Nisam mu otkrila pravi broj. Vidjela sam koliko mu je taj odgovor značio. Često je govorio da je srećan što je pronašao ženu koja dijeli njegove tradicionalne vrijednosti. Vremenom je počeo da se hvali i pred prijateljima: „Ja sam barem oženio poštenu ženu koja nije prošla kroz pola grada!“ Svaki put kada bi to rekao, osjećala sam neprijatnost. Znala sam da je slika koju ima o meni zasnovana na nečemu što nije istina, ali nisam imala hrabrosti da mu priznam. Prošle su četiri godine. Mislila sam da će moja prošlost ostati tamo gdje joj je mjesto – iza mene. Nisam ga prevarila, nisam imala druge veze tokom našeg braka i trudila sam se da budem dobra supruga. A onda se prošle subote sve promijenilo. Muž se vratio kući vidno bijesan. Zalupio je vratima, bacio telefon na sto i počeo da viče: „Četiri godine me praviš budalom!“ Pitala sam ga šta se dogodilo, a on je počeo da nabraja imena. „Juče sam upoznao Marka i Luku, a onda sam čuo i za Sašu! Sva trojica su bila sa tobom!“ U tom trenutku sam zanijemila. Nisam očekivala da će ikada saznati za te ljude, a još manje da će ih upoznati. Pokušala sam da mu objasnim: „To je bilo prije nego što sam te upoznala. Kakve to veze ima sa našim brakom?“ Ali on nije želio da me sasluša. Prevrnuo je stolicu i povikao: „Koliko ih je još bilo? Govori!“ Dugo sam ćutala. Znala sam da više nema smisla skrivati istinu. „Sedamnaest“, tiho sam odgovorila. Muž je problijedio. Zgrabio je našu vjenčanu fotografiju i tresnuo je o pod. Staklo se rasulo po pločicama, a ja sam se trgla od straha. „Sedamnaest? A ja sam četiri godine vjerovao da sam oženio potpuno drugačiju ženu!“ Pokušala sam da mu objasnim da ga nikada nisam prevarila i da sam ga voljela od trenutka kada smo odlučili da budemo zajedno. „Nisam bila ponosna na to što sam ti prećutala istinu, ali nisam željela da me odbaciš zbog života koji sam vodila prije tebe.“ On je samo odmahivao glavom. „Znaš šta je najgore? Ja sam te pred svima branio. Govorio sam da si drugačija, da si žena za primjer. A sada saznajem da ništa nisam znao.“ Te riječi su me pogodile. Nisam mogla da vjerujem da se četiri godine našeg zajedničkog života sada svode na broj ljudi iz moje prošlosti. „A šta je sa sveštenikom pred kojim smo se zakleli? Šta je sa svim godinama koje smo proveli zajedno? Zar ništa od toga ne vrijedi?“ upitala sam. Nije odgovorio. Te noći spavao je u drugoj sobi. Ja sam ostala budna, gledajući u razbijenu vjenčanu fotografiju. Na slici smo bili nasmijani, zagrljeni i uvjereni da ćemo zajedno proći kroz sve što život donese. Narednih dana jedva smo razgovarali. On je stalno ponavljao da sam ga lagala, a ja sam pokušavala da mu objasnim da je moja greška bila u tome što nisam bila iskrena, a ne u tome što sam imala život prije njega. Jednog jutra, dok smo sjedili za stolom, konačno sam mu rekla: „Priznajem da sam pogriješila što ti nisam rekla istinu. Trebalo je da imaš priliku da odlučiš želiš li da budeš sa mnom. Ali ne prihvatam da me zbog moje prošlosti nazivaš nepoštenom ženom. Nisam te prevarila nijednom.“ Dugo me je gledao, a onda izgovorio: „Ja sam mislio da sam ti bio prvi pravi muškarac.“ Odgovorila sam mu: „Možda nisi bio prvi muškarac u mom životu, ali si bio čovjek sa kojim sam željela da provedem ostatak života.“ Tada je prvi put zaćutao. Nekoliko dana kasnije razgovarali smo ponovo. Rekla sam mu da ne očekujem da odmah zaboravi moju laž, ali da ne želim da ostatak braka provedem na optuženičkoj klupi zbog svoje prošlosti. On mi je priznao da ga najviše boli što je godinama vjerovao u nešto što nije bilo istina. Shvatila sam da će nam trebati mnogo vremena da ponovo izgradimo povjerenje. Danas još uvijek ne znam kako će se sve završiti. Volim svog muža, ali ne želim da ljubav znači da moram da se stidim osobe kakva sam bila prije nego što sam ga upoznala. Znam da sam pogriješila što sam sakrila istinu. Ali znam i da se vrijednost jedne žene ne može mjeriti brojem njenih bivših partnera. Sada me muči samo jedno pitanje: da li sam zaista uništila svoj brak jednom laži ili je moj muž tek sada pokazao koliko je zapravo malo poznavao ženu koju je oženio?