
Spavam sa oženjenim muškarcem koji ima troje djece. On mi je sredio da dobijem posao u jednoj odlično plaćenoj firmi. Saznala sam da mi je šef zapravo njegov otac i da sam tu ušla na preporuku kao dobra radnica.
Na početku nisam mnogo razmišljala o tome. Bila sam zahvalna jer mi je posao bio potreban, a plata je bila mnogo bolja nego na prethodnom radnom mjestu. Njegov otac se prema meni ponašao korektno i nikada nije pokazivao da zna bilo šta o našem odnosu.
Sve se promijenilo jednog jutra.
Žurila sam na sastanak i telefon mi je slučajno ostao na stolu u kancelariji. Dok sam bila odsutna, zazvonio je. Na ekranu se pojavilo ime njegovog sina.
Šef je prišao telefonu i, umjesto da ga samo ostavi, pogledao je ekran. Kasnije mi je priznao da ga je radoznalost savladala. Otključao je telefon i otvorio galeriju. Tamo je pronašao fotografije koje su mu odmah pokazale da između njegovog sina i mene postoji nešto mnogo više od prijateljstva.
Kada sam se vratila, telefon više nije bio na mom stolu.
Sekretarica mi je samo rekla:
„Šef želi odmah da te vidi.“
Srce mi je počelo lupati. Ušla sam u njegovu kancelariju, a on je zaključao vrata iza mene. Moj telefon je ležao na njegovom stolu.
„Sjedi“, rekao je ozbiljno.
Nisam znala šta da kažem.
„Znam za tebe i mog sina.“
U tom trenutku mi se sve srušilo. Počela sam da objašnjavam da nisam planirala da se zaljubim u oženjenog čovjeka i da posao nema nikakve veze s našom vezom.
On me je samo prekinuo.
„Posao me trenutno najmanje zanima. Znaš li ti šta moj sin radi?“
Pogledala sam ga zbunjeno.
Tada je izvadio nekoliko papira iz ladice i stavio ih ispred mene. Bili su to dokumenti koje nisam razumjela.
„Moj sin već mjesecima govori supruzi da će otići od nje zbog tebe“, rekao je. „Ali tebi vjerovatno govori nešto sasvim drugo.“
Nisam mogla da vjerujem.
Rekla sam mu da mi je njegov sin obećao da će uskoro završiti brak i da ćemo početi zajednički život.
Šef je samo spustio pogled.
„Isto je obećao još jednoj ženi.“
Zanijemila sam.
Pokazao mi je poruke koje mu je nekoliko dana ranije poslala druga žena. I ona je vjerovala da će njegov sin napustiti porodicu zbog nje.
Isti izgovori. Ista obećanja. Čak su neke poruke bile gotovo identične onima koje je slao meni.
Nisam mogla da zadržim suze.
Šef mi je vratio telefon i rekao:
„Neću te otpustiti. Svoj posao radiš dobro i ono što radiš privatno nije razlog da ti oduzmem platu. Ali kao otac troje unučadi, morao sam ti reći istinu.“
Izašla sam iz kancelarije potpuno slomljena.
Te večeri me je njegov sin nazvao kao da se ništa nije dogodilo.
Nisam mu rekla šta sam saznala.
Samo sam ga pitala:
„Kada ćeš konačno ostaviti ženu?“
Odgovorio je isto što mi je govorio mjesecima:
„Samo mi daj još malo vremena.“
Tada sam prvi put shvatila da možda nikada nije planirao da je ostavi.
Prekinula sam poziv, blokirala njegov broj i sljedećeg jutra otišla na posao.
Njegov otac me je ugledao na hodniku i samo upitao:
„Jesi li dobro?“
Klimnula sam glavom.
A onda sam mu rekla:
„Hvala vam što ste mi rekli ono što vaš sin nikada ne bi.“