UGOSTILA SAM JE BESPLATNO, A ONDA SAM SAZNALA PRAVI RAZLOG ZAŠTO JU JE TETKA POSLALA KOD MENE

Tetka mi kaže:

 

„Znaš, mogla si biti malo bolja prema njoj. Ipak je prvi put sama u velikom gradu.“

 

Nisam mogla vjerovati šta slušam.

 

„Tetka, bila je kod mene besplatno, jela šta je htjela, dolazila kad je htjela, budila bebu i nije htjela ni dva sata da je pričuva.“

 

„Ona nije došla da ti bude dadilja“, odgovorila je.

 

„Nisam ni tražila dadilju. Samo sam očekivala malo zahvalnosti i poštovanja.“

 

Razgovor smo završile prilično ljutito.

 

Mislila sam da je tu kraj priče.

 

Međutim, nekoliko dana kasnije sestra od tetke ponovo me nazvala.

 

„Mogu li doći po stvari koje sam zaboravila kod vas?“

 

Rekla sam joj da može.

 

Kada je došla, bila je potpuno drugačija. Tiha, zamišljena, bez telefona u rukama.

 

Sjela je za sto.

 

„Moram ti nešto priznati.“

 

„Šta?“

 

Iz torbe je izvadila nekoliko papira.

 

„Nisam upisala fakultet.“

 

Zbunjeno sam je pogledala.

 

„Kako nisi? Pa zbog toga si došla kod nas!“

 

Oči su joj se napunile suzama.

 

„Pala sam prijemni. Mami nisam smjela reći. Svakog jutra sam izlazila iz vašeg stana i pretvarala se da završavam stvari oko fakulteta.“

 

„Pa gdje si išla?“

 

„Sjedila po kafićima, šetala gradom… samo da ne moram priznati šta se dogodilo.“

 

Odjednom mi je bilo jasnije zašto je stalno bila nervozna.

 

„Ali to ti nije davalo pravo da se tako ponašaš prema nama.“

 

„Znam. Zato sam i došla da se izvinim.“

 

Zatim je izvadila kovertu i pružila mi je.

 

Unutra je bio novac.

 

„Šta je ovo?“

 

„Za hranu i smještaj.“

 

Odmah sam joj vratila kovertu.

 

„Ne treba mi ništa.“

 

Ali ona je nije uzela.

 

„Postoji nešto što ne znaš. Mama mi je dala ovaj novac još prije nego što sam došla kod vas.“

 

Zaledila sam se.

 

„Kako misliš?“

 

„Dala mi je dovoljno da vam platim smještaj i pomognem oko troškova. Ja sam slagala da nemam ništa.“

 

„A gdje je ostatak?“

 

Spustila je pogled.

 

„Potrošila sam ga.“

 

U tom trenutku zazvonio mi je telefon.

 

Bila je tetka.

 

Javila sam se, a ona je odmah rekla:

 

„Nemoj joj još ništa govoriti o novcu. Moram ti priznati zašto sam je zapravo poslala kod vas.“

 

Pogledala sam djevojku preko puta sebe.

 

Po njenom izrazu lica shvatila sam da i ona zna šta će tetka reći.

 

A onda je tetka izgovorila razlog zbog kojeg sam shvatila da fakultet od početka uopšte nije bio glavni razlog njenog dolaska…

PROČITAJTE JOŠ:  MAJKA ME JE DALA NA USVAJANJE I MOLILA DA JE ZABORAVIM – GODINU KASNIJE NJEN MUŽ JE STAO NA MOJA VRATA