BRINULA SAM O BOLESNOM STARCU TRI GODINE – POSLIJE NJEGOVE SMRTI NJEGOVA DJECA SU MI POKUCALA NA VRATA
Nakon sahrane mislila sam da je sve završeno.
Njegova djeca su došla tek tada. Petoro njih, svi lijepo obučeni, sa skupim automobilima.
Niko me nije ni pitao kako sam posljednje tri godine kupovala lijekove njihovom ocu, kuhala mu, čistila kuću i vodila ga doktoru.
Odmah su počeli da dijele stvari.
Kuću.
Zemlju.
Ušteđevinu.
Ja nisam tražila ništa.
A onda, dvije nedjelje kasnije, na vrata mi je pokucao advokat.
„Da li ste vi Milena?“
„Jesam.“
„Pokojni gospodin Petar vas je naveo u testamentu.“
Zaledila sam se.
„Mene?!“
Pozvao me je na čitanje testamenta.
Kada sam ušla u kancelariju, tamo je sjedilo svih petoro djece.
Čim su me ugledali, počeli su negodovati.
„Znali smo! Brinula je o njemu zbog imovine!“
Ćutala sam.
Advokat je otvorio testament.
Starac je svakom djetetu ostavio određenu svotu novca.
A meni je ostavio kuću i nekoliko hektara zemlje.
Njegova najstarija kćerka je skočila.
„Ovo ćemo oboriti na sudu! Ona ga je nagovorila!“
„Nisam ni znala da postoji testament“, rekla sam.
Ali nisu vjerovali.
Mjesecima sam išla po sudovima.
Potrošila sam skoro svu svoju ušteđevinu na advokata.
Selo je pričalo da sam konačno pokazala „pravo lice“.
Počela sam da žalim što sam ikada prihvatila bilo šta.
A onda je advokat pronašao video-snimak koji je starac napravio nekoliko mjeseci prije smrti.
Na snimku je rekao:
„Ako moja djeca pokušaju da ospore testament, pustite im ovo.“
Svi smo sjedili u sudnici kada je snimak pušten.
Petar je pogledao pravo u kameru.
„Djeco moja, ako ovo gledate, znači da ste uradili upravo ono što sam očekivao.“
Njegova djeca su zanijemila.
„Milena nikada nije tražila ni dinara. Čak je često svojim novcem kupovala moje lijekove.“
A onda je rekao:
„Kuću joj nisam ostavio samo zato što se brinula o meni.“
Advokat je zaustavio snimak i izvadio staru kovertu.
„Ovo je gospodin Petar zahtijevao da otvorimo tek sada.“
Unutra je bila fotografija mlade žene sa bebom.
Odmah sam prepoznala ženu.
Bila je to moja pokojna majka.
„Zašto on ima fotografiju moje majke?!“
Advokat je nastavio snimak.
Petar je rekao:
„Milena cijelog života misli da sam joj bio samo komšija. Istina je da sam poznavao njenu majku mnogo prije nego što se Milena rodila.“
Ruke su mi počele drhtati.
Njegova djeca su gledala mene.
Na kraju snimka Petar je izgovorio:
„A ako želite da znate zašto sam baš njoj ostavio kuću, pogledajte njen rodni list koji se nalazi u koverti.“
Otvorila sam posljednji dokument.
Kada sam pročitala ime upisano u rubrici „otac“, više nisam mogla da stojim.
Bio je to čovjek o kojem sam se tri godine brinula misleći da mi je samo usamljeni komšija.